Komentar profesora Masinija o meditaciji Svetoga pisma

Čitajući Bibliju slušati Boga koji govori – duhovno je iskustvo tijekom Lectio divina, božanskoga štiva, odnosno stare kršćanske pobožnosti, o kojoj je prošlih dana govorio papa Benedikt XVI., u poruci sudionicima skupa održanoga u prigodi 40. obljetnice saborske konstitucije 'Dei Verbum'. Već su stari crkveni oci oblikovali ovu pobožnost pozivajući vjernike na čitanje odlomaka Svetoga pisma, te na molitvu i razmišljanje o njima. Tijekom sljedećih stoljećâ, taj je način pobožnosti proživljavao različite promjene, sve dok nije na Drugome vatikanskom saboru ponovno uzet kao uporište kršćanske vjere. A prije nekoliko dana, Sveti je Otac poželio da se Lectio divina ponosno otkrije – i prilagodi sadašnjem vremenu – u uvjerenju da taj oblik pobožnosti može dovesti do novoga duhovnog proljeća Crkve. Tijekom Lectio divina u srcu se sluša Bog u njegovoj Riječi, stoga je to važna pobožnost za usmjeravanje i postavljanje kršćanskoga života, jer se od Boga doznaje ono što nam On želi reći u tom trenutku – kazao je u razgovoru za Vatikanski radio Mario Masini, profesor biblijske egzegeze na Papinskome teološkom fakultetu Marianum u Rimu. Osvrnuvši se na činjenicu kako je malo vjernika naučeno na tu vrstu pobožnosti, prof. Masini je upozorio da se valja vratiti u mislima na prošla vremena. Ako se vratimo unatrag četiri ili pet stoljeća, u to je vrijeme čitanje Biblije od strane kršćanina pojedinca bilo čak sumnjivo. Više se stoljeća Biblija držala po strani, i smatrala knjigom neprikladnom za jednostavne kršćane, te namijenjenom kleru i posebice stručnjacima. S Drugim je vatikanskim saborom, odnosno konstitucijom 'Dei Verbum' prekinut taj odnos koji je kršćane držao daleko od Biblije, te je došlo do onoga što Enzo Bianchi, prior Zajednice Bose, naziva "povratkom Biblije iz izgnanstva". Prije sabora Biblija je bila u izgnanstvu u tom smislu što nije bila dio opće opreme za meditaciju i molitvu koju su koristili jednostavni kršćani – pojasnio je prof. Masini te na koncu istaknuo međusobno bogaćenje kada se ova pobožnost obavlja u zajednici, jer oni koji sudjeluju u njoj pozvani su na razmjenu, s drugim sudionicima, onih osjećaja koje je Riječ Božja pobudila u njima.