Crkva nije enklava, niti je ostatak prošlosti. Potvrđujući sadržane vrednote
u svojoj kulturnoj baštini, što je baština svih, obznanjuje duboko i rašireno uvjerenje,
kazao je kardinal Ruini, papinski vikar za rimsku biskupiju i predsjednik Talijanske
biskupske konferencije, na tradicionalnome susretu otvaranja nove pastoralne godine,
održanome u rimskome svetištu Divino Amore. Tijekom susreta, koji je bio usredotočen
na dušobrižništvo rastavljenih, te razvedenih i ponovno vjenčanih, kardinal Ruini,
kazao je pred 1.200 svećenika i đakona, da je ishod referenduma o potpomognutoj oplodnji
plod zajedničkoga zalaganja. Potom je pojasnio da treba čuvati postignuto jedinstvo
kako bi se mogla pružati velika usluga čovjeku. Usluga – dodao je kardinal – koju
treba staviti u praksu kad su u pitanju velike teme koje se odnose na čovjeka, a žele
zakonom uobličiti, kao što se događa s izvanbračnim zajednicama. Kardinal se Ruini
u govoru osvrnuo i na ulogu svećenika. Svećenik – kazao je kardinal – treba biti čovjek
pastoralne ljubavi, i po držanju i po predlaganju sadržaja, koji će odgovarati istinskome
čovječjem dobru kao i društvu. Sposobnost komuniciranja sa svakodnevnim iskustvom
ljudi temeljna je za svećenika - kazao je kardinal Ruini. Integracija stranaca
arapske kulture i muslimanske vjere, u središtu je žustrih raspravâ u talijanskome
društvu, ali i u drugim zapadnim zemljama. Strahuje se, naime, od sve većega neslaganja
među onima koji se boje napretka islamske kulture i onima koji se bore za muslimanske
običaje i tradiciju kao za ljudska prava. Komentirajući taj problem, otac Samir Khalil
Samir, profesor povijesti arapske kulture i islamistike na Sveučilištu svetoga Josipa
u Beirutu te na Papinskome orijentalnom institutu u Rimu, pojasnio je kako je islam
nastao kao potpuna, cjelovita, a ponekad i totalitarna stvarnost. To znači da onaj
tko za sebe kaže da je musliman, pokazuje odnos s Bogom obilježen molitvom i svime
što se tiče vjere s jedne strane, ali on pokazuje i određenu kulturu, način života,
oblačenja, prehrane, odnosa s drugima, i sve ostalo što spada u društveno, političko
i vojno područje. Zbog toga su problemi s pripadnicima islama veći. Zapadna se civilizacija
temelji na razlikovanju različitih područja – onoga vjerskog, političkoga, pravnoga,
društvenoga i kulturnoga. Oni su međusobno povezani, ali na jasan način – kazao je
o. Samir. Kad bi neki katolik mislio kako čovjek može biti, primjerice, dobar Talijan
samo ako je dobar katolik, to bi bilo pogrešno. Temelj suživota u nekoj zemlji, na
svim područjima, čine norme koje priznaje ta država. I to vrijedi za sve – muslimane,
židove, ateiste i kršćane. Religija nema veze s time. Stoga do susreta može doći poštivanjem
zakona zemlje u kojoj se živi, kao i njezinih običaja i navikâ. Važno je da najprije
prihvatim što više od kulture zemlje u kojoj živim, a onda mogu dodati i nešto svojega
– zaključio je o. Samir.