Više od 40 tisuća hodočasnika grada Zagreba u Mariji Bistrici

Vjernici grada Zagreba po 274. put hodočastili su Majci Božjoj Bistričkoj u nedjelju 11. rujna. U Mariji Bistrici dočekao ih je, zajedno s mladima Zagrebačke nadbiskupije, s kojima se prije toga susreo, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić te je hodočasnike u procesiji poveo do Svetišta. Na početku misnog slavlja zagrebačke hodočasnike, njih više od 40.000, pozdravio je čuvar bistričkog Svetišta Zlatko Koren koji se prisjetio 1035. godine kada je zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer okrunio zlatnim krunama lik Marije i Isusa. U propovijedi je kardinal Bozanić posebice pozdravio hodočasnike koji su iz Zagreba hodočastili pješice u Mariju Bistricu, a pozdrave je uputio i mladima Nadbiskupije. Osvrnuvši se na misna čitanja kardinal je istaknuo kako je "svako euharistijsko zajedništvo plod pomirenosti". Isus u evanđelju na Petrov ponuđeni odgovor, koji je u broju sedam pokazivao savršenost i velikodušnost, odgovara na takav način da odbacuje Petrove brojke i izaziva puno slojevitiju, ne toliko matematičku, koliko životnu situaciju: "sedamdeset puta sedam". Rezultat toga računanja nije brojka, nego prilog – "uvijek". Što će reći: Petre, uvijek treba oprostiti, rekao je kardinal Bozanić pozvavši hodočasnike na spremnost opraštanja. "Možda zaboravljamo i to da mi ne uvjetujemo spasenje i Božje oproštenje. Ono nam je ponuđeno. Ono je već ostvareno u Kristovoj žrtvi. Mi trebamo samo prihvatiti darovano. Naše opraštanje, dakle, nije uzrok, nego posljedica spasenja. Naš je iskorak odgovor, očit znak da nam je oprošteno. U Božjoj ljubavi nema računanja. U istinskoj su ljubavi računi besmisleni", ustvrdio je kardinal pozvavši vjernike da u sebi prepoznaju i njeguju "osjećaj duga koji ne ponižava i osjećaj granice koja ne sputava". Kardinal je dodao kako svi ljudi danas žive u svijetu koji više nego o zahvalnosti govori o pravima rekavši kako za kršćanina i sama borba za ljudska prava počiva na svijesti o daru. Budući da ne živimo "od sebe", nego zahvaljujući Bogu, nije nam dopušteno živjeti "za sebe". Moj život postaje zahvalom, Euharistijom. A oproštenje postaje konkretnim, povlaštenim oblikom te zahvale. I onda kad nam je teško učiniti prvi korak, možda zaboravljamo da je prvi korak već učinio netko drugi – Bog koji je nama oprostio, dodao je kardinal ističući kako je čovjek biće kojemu je oprošteno, kojemu je dana milost. "Opraštanje postaje trajnim činom preobrazbe svijeta. Oprostiti ne znači jednostavno pokopati ono što pripada prošlosti. Baš suprotno – ono je uskrsnuće, novost, čin stvaranja, novi početak, početak nove povijesti. Naša se osobna povijest mijenja te i mi imamo mogućnost mijenjati povijest drugih ljudi; mijenjati pogled kojim se promatra prošlost", pojasnio je kardinal osvrnuvši se na misna čitanja. Kardinal se obratio i mladima te ih pozvao da smognu snage i ne vulgariziraju životni smisao novcem i besmislom koji vodi u razočaranja, rekavši ujedno kako zna da oni poznaju i slabosti Crkve. "Znam da osjećate njezinu krhkost, no jednako tako znam da žudite za onim što samo Crkva u sebi nosi, s čime se lako poistovjetiti. Toliki vam nude bezbroj mjesta na kojima se treba klanjati božanstvima i ljudima, ali čovjek je nesretan svaki put kad umnaža klanjanja i kad zaboravi da se naša koljena trebaju savijati samo pred Bogom i pred slikom Boga koja je utisnuta u čovjekovo dostojanstvo, kazao je kardinal.