Nadbiskup Lajolo o ulozi kršćana u Europi

Kršćani mogu dati veliki prinos izgradnji Europe, ali se trebaju, međusobno sjedinjeni, ujediniti s ljudima dobre volje, i tako odbaciti pokušaje onih koji vjeru žele svesti na privatni čin – poruka je nadbiskupa Lajola, tajnika Državnoga tajništva za odnose s državama, s međunarodne konferencije o ulozi Crkve i kršćana u budućnosti Europe, koja je ovih dana održana u Krakovu.
Bilo bi to političko krivotvorenje – kazao je nadbiskup Lajolo – ako bi Europa htjela svesti Crkvu i kršćane na unutarnje čovječje iskustvo, na privatni čin, beznačajan za javno djelovanje političke zajednice. U sadašnjoj Europskoj uniji od 456 milijuna stanovnika njih 368 milijuna su kršćani, a od toga ima 262 milijuna katolika. Kršćani su većina, ali samo na papiru – primjećuje nadbiskup – jer nisu u istoj mjeri zastupljeni u političkim tijelima, medijima i javnome mnijenju, kao ni u kulturnim institucijama. Ponekad su jedva prihvaćeni, ako ih suvremena sekularistička kultura potpuno ne odbaci kao politički nekorektne. Nadalje – istaknuo je nadbiskup – politička važnost kršćana, posebice katolika, ne može se u europskom sklopu zanemariti zbog laičnosti političke zajednice. Kršćanstvo je doprinijelo i nastavlja davati na svim područjima: od društvenoga do kulturnoga i umjetničkoga, od školstva do obitelji, od bolnica do zbrinjavanja siromaha. Kršćanstvo je jedini istinski ujedinjujući čimbenik različitosti europskih zemalja, koje se razlikuju po narodnosti, jeziku i kulturi. Unatoč tim različitostima, posvuda susrećemo istovjetno poimanje čovjekove naravi, dostojanstva i njegove sudbine; iz kršćanskoga su poimanja potekla temeljna načela suvremene države: jednakost, sloboda i zajedništvo. Zbog svega toga – kazao je nadalje nadbiskup – Crkva poziva Europu na veću društveno-političku povezanost, ali i na disanje s oba pluća, čuvajući identitet svakoga pojedinog naroda. Da je Europa posvetila dužnu pozornost ovom temeljnom zahtjevu i osjetljivosti pojedinih naroda, možda ne bi doživjela odbacivanje Ustava, koji je potpisan 29. listopada 2004. godine u Rimu. Nadbiskup Lajolo je, između ostaloga podsjetio na Papinu homiliju izgovorenu na Misi za izbor Pape, u kojoj je, tada kardinal Ratzinger, upozorio na diktaturu relativizma koji ništa ne priznaje sigurnim.
Možda se ni na jednom drugom kontinentu kao u Europi – istaknuo je nadbiskup – ne nastoji toliko učvrstiti nepovjerenje u čovjekove mogućnosti, odnosno isticati da čovjek ne može dokučiti apsolutnu istinu. Stoga se, poimajući biće na taj način, relativizira pojam naravi, a načelo dostojanstva ljudske osobe postaje bezvrijednim, te se u kritičnim trenutcima dovodi u opasnost smisao ljudskoga života. Crkva je, naprotiv, kao što je uvijek bila, istinska pobornica zdravoga razuma; sposobna, ne samo dosegnuti matematičku istinu, ili onu prirodnih znanosti, nego i posljednje istine o čovjeku.
Nadbiskup od kršćana zahtijeva tri odlike: sposobnost, ponosnu poniznost zbog vlastite vjere i poduzetnost. Treba znati izići na otvoreno – kazao je nadbiskup – i ne uzmicati pred uobičajenim optužbama poput fundamentalizma, klerikalizma, fideizma i sličnih, koje nam dolaze upravo od onih koji su zaraženi ekstremizmima. Kršćani ne trebaju trpjeti osjećaj manje vrijednosti; ako se drugi hvale svojim prinosom prosvjetiteljstvu, kršćani znaju da su sinovi svjetla i dana; ako se oni pozivaju na snagu razuma, kršćani su spremni raspravljati na temelju valjanih argumenata u svjetlu samoga razuma, ali znaju da postoje i razlozi srca koje razum ne poznaje. Ako su drugi ponosni zbog radikalizma, kršćani znaju da ni jedan radikalizam nije usporediv s evanđeoskom potpunošću.
Nužan je ponizan ponos – istaknuo je nadbiskup Lajolo – jer naše blago je u krhkoj posudi i prenosivo je samo u poniznosti. I zbog toga Petar, potičući na iznošenje razloga naše nade, dodaje neka se to čini s poniznošću i ljubavlju, dakle, kroz iskreni dijalog. Na koncu, nadbiskup je Lajolo pozvao kršćane na zalaganje, čak i u politici, u širenju evanđeoske poruke: kršćani ne mogu prozivati nedosljednost izabranih, ako oni kao izbornici nisu dosljedni u izboru. U pluralističkom društvu s mnoštvom ideologija, kršćani trebaju poznavati i ujediniti vlastite snage, i ujediniti se s ljudima dobre volje u ostvarenju Europe dostojne duhovnoga bogatstva koje su nam ostavili naši oci, Europe kakvu su sanjali veliki ljudi dvadesetoga stoljeća – zaključio je nadbiskup Lajolo.