O knjizi "Za mudro i razumno srce" oca Vatroslava Halambeka

Vatroslav Halambek autor je knjige "Za mudro i razumno srce", objavljene u nakladi biblioteke Radost i nada Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove sa zagrebačkog Jordanovca. O knjizi govori Boris Rotar.
Autor ove knjige prije podosta je godina, kao vrstan novinar, napisao knjigu "Kapi za srce", u kojoj je u maniri intervjua tiskao niz zanimljivih razgovora s novozavjetnim ličnostima, a ova druga knjiga nastavak je na isti način, znači putem intervjua, razgovora, ovaj put s dvadeset starozavjetnih ličnosti. Šezdesetogodišnji zagrebački isusovac poznat je mnogobrojnim slušateljima Radio Vatikana gdje je radio niz godina, točnije od 1988. do 1996. godine, uređujući, uz Hrvatski, i emisije za Bugarski program. Po vokaciji izrazitog novinarskog nerva, bio je, odmah nakon završetka studija na Papinskom sveučilištu Gregorijani, urednik časopisa za religioznu kulturu 'Obnovljeni život' da bi, nakon dugogodišnjega spomenutog novinarskog djelovanja u Vječnom gradu, od 1996. do 2000. uređivao uspješno Glasnik Srca Isusova i Marijina, dajući usporedo i duhovne vježbe, pa je tako od 2000. u Opatiji kao poglavar kuće Duhovnih vježbi. Čitav jedan profesionalni život posvećen Riječi Božjoj, ali načinom koji mu je očito svojstven - jezgrovitom, bitnom novinarskom kratkoćom, svima razumljivim jezikom koji se posebno izbrusi u jednom o riječi, načinu na koji je napisana, izgovorena, pročitana, objašnjena, tako ovisnom mediju kao što je radio. A pater Halambek doista je svojom impostacijom glasa umio dati, u negda petnaest a sada dvadesetminutnoj emisiji, važnost i dignitet izgovorenoj novinarskoj riječi, ne libeći se u teškim danima za novu demokratsku Hrvatsku izreći i svoj komentar koji je uvijek bio, koliko god bio patriotski nastrojen, kako je to uvijek malo povišenije u Hrvata izvan domovine slučaj, novinarski uobličen strogo profesionalno, iako je to teško kad je novinar sam sebi urednikom, što je bio njegov slučaj. Uvijek je to na prvom globalnom radiju u svijetu zvučalo svećenički odmjereno - riječi su uvijek odisale ignacijevskom samokontrolom, ali znale biti britke poput svojedobno njegova plemenitaškog mača. Iz takvog je rasnog novinarskog pera izrasla i prva, i ova knjiga, koja je duboko odana vjeri da je u dijalogu uvijek rješenje sukoba, nerazumijevanja, pomanjkanja srca. Svojom velikom srčanošću pater Halambek vatreno u prvi plan, i u sam naslov, stavio je riječi posvete svom čitatelju, a ujedno i moto svoje knjige nazvavši je «za mudro i razumno srce». Pisao je i urednikovao srcem duboko vjerujući da srce ipak ima prednost kao organ kojem se pjesnički određuje najvrjednija ljudska potreba a to je ljubav, dajući mu i drugu, sekundarnu, ali ne manju, važnost, a to je razum koji pak vezujemo uz mozak, um. Srce je mudro, djeluje razumno - kad vjeruje i djeluje ljubavlju, hoće reći autor ove knjige koja impresionira mudrošću koju daju kratki razgovori nastali poput Platonovih filozofskih dijaloga a tako je i veliki Toma Akvinski volio pisati vjerujući da se na način parabole može brže, lakše doći do točnih odgovora. Tako nas pater Halambek putem svojih intervjua u ovoj knjizi upoznaje sa sv. Mihaelom Arkanđelom koji jedini nije starozavjetna ličnost, te s osobama kao što su Mojsije, Adam, Eva, Kajin, Abraham, Ezav, Aron, Samuel, David, Salomon, Tobija, Estera, Judita, majka Makabejka, Job, Jona, Izaija i Ilija. Čovjek je Božje pismo rekao je u razgovoru s autorom Mojsije, a autor Vatroslav Halambek ovom knjigom ustrajno, uspješno i nadahnuto čini upravo to - progovara Božjim govorom na unikatni novinarski jedinstveni i halambekovski, ali i ignacijevski prepoznatljiv jezgrovit i rezantan način.