Razmišljanje uz liturgijska čitanja 22. NKG

Jedno od najtežih iskušenja u ljudskom životu su bolest i smrt. Te stvarnosti dovode covjeka pred zid i otvaraju se mnoga pitanja o kojima se baš cesto i ne razmišlja. I sigurno da se na vijest o teškoj bolesti ili smrti drage nam osobe svi pomalo zaledimo i ostanemo bez rijeci i svakog komentara. Tada sam covjek ne zna što napraviti i kako pomoci, kako ohrabriti patnika.
U slicnoj situaciji su se našli i Isusovi apostoli kad ih je on poceo upucivati i na vrijeme obavijestiti kako ce trebati trpjeti, biti ubijen i treci dan uskrsnuti. Iako je spomenuo svoje uskrsnuce, tj. pobjedu i novi život, oni ga nisu razumjeli, štoviše, Petar koji je u zadnjih nekoliko nedjelja obilježio ovoljetne evandeoske dogadaje opet reagira i kaže Isusu da se to njemu ne smije dogoditi. Sigurno mu je to rekao iz ljubavi, ali i straha za njegov život, jer puno puta kada cujemo bolnu vijest teško ostajemo smireni, reagiramo emocionalno i pomalo panicno. No, Isus nije ostao hladan i ravnodušan, dapace, vrlo je oštro odgovorio Petru rekavši mu da je sotona i sablazan jer mu nije na pameti Božje nego ljudsko. Isus nije razumio Petra koji nije mogao zamisliti da njegov ucitelj tako jadno završi svoj život.
Isus želi ostati poslušan Ocu i izvršiti njegovu volju, ali i poslanje do kraja. U tome smislu je potrebno razumjeti Isusa i njegov put da bismo se mogli s njim identificirati kao njegovi nasljedovatelji. Isus govoreci ucenicima nema u vidiku samo njih i svoje suvremenike nego sve ljude do kojih ce doci njegova poruka, a ljudski život je težak i nije posut samo ružama nego i trnjem koje boli, izaziva patnju, pa i sumnju u Božju ljubav i dobrotu. Ljudska egzistencija neodvojiva je od trpljenja, poniženja, nezahvalnosti i mnogih nepravdi i na kraju smrti i takve stvarnosti su vrlo težak križ pod kojim mnogi posustanu i izgube snagu, ali ima i onih divnih primjera koji su svoje trpljenje sjedinili s Kristovim križem, dopustili Kristu da postane dio života koji je s njim mnogo lakši.
Krist nije carobnjak koji ce svojim štapicem riješiti naše životne probleme, ali nam nudi sebe kao snagu, pomoc, utjehu i ohrabrenje i na taj nacin naše teškoce postaju spasonosne, dobivaju svoj smisao i nalaze pozitivan odgovor na mnoga pitanja i traženja. Krist se nama približio, postao nam suputnik i supatnik cija patnja i križ imaju smisla jer su u službi ljubavi prema Nebeskom Ocu i na spasenje ljudi. Na taj nacin život i smrt se neprestano dodiruju i daju obilježje ljudskoj egzistenciji.
Ljudi uvijek žele izbjeci križ i patnju što je opravdano, ali cesto u takvim situacijama drugima nanose patnju i bol. Ljudi cesto pribavljaju srecu na racun drugih koje stvaraju svojim robovima. Takvi ne mogu imati dijela s Kristom Raspetim. Bolje je biti ponižen i pogažen nego druge takvima uciniti. Koliko ima ljudi koji gledaju samo sebe i odbacuju svoje križeve, ali i patnje i muke svojih bližnjih. Kad u braku nešto zaškripi mislimo da je rješenje u rastavi, kad nam bolesni i stari roditelji više ne odgovaraju i smetaju našem komotnom životu lako ih odbacujemo. Da, potrebno je cuvati svoj život jer je jedan i najvrjedniji, ali ukoliko naš put nije posut ljubavlju za druge, ma bila to cvjetna i lijepa staza nismo prepoznali Krista koji je prošao zemljom cineci dobro. Potrebno je naglasiti da se Isus nije radovao patnji, križu i muci, bojao se i znojio krvavim znojem, ali je ostao vjeran svome Ocu i živio je za druge, živio punim životom, dopustio je ljudima da mu se približe da ga dotaknu, da postane dio njihova života, ali križa kojega on najbolje pomaže nositi jer ga je nosio za svakoga od nas, ali je i dopustio da mu ga pomognu nositi. Dopustimo Kristu da nam bude Šimun Cirenac kako bi nam bilo lakše! Približimo se Isusovoj muci, smrti i uskrsnucu u sakramentu Euharistije kako bismo postali sposobni živjeti onako kako je on živio! Postanimo nositelji Kristova povjerenja u nošenju svakodnevnog križa i uzvišene službe ljubavi kako bi se na nama i preko nas dogodilo spasenje mnogih koji traže pomoc jer im je križ života postao pretežak i ne mogu ga sami nositi. Kristov put je put ljubavi, što ukljucuje sposobnost supatnje. Na kraju ce Sin Covjecji doci u slavi naplatiti svakomu po djelima njegovim. Ljubav za ljubav, život za život. Zato u toj perspektivi živimo svoj život koji neka sve vidljivije odražava život Sina Božjega, Raspetog i Uskrslog!