Papa primio venezuelskoga veleposlanika pri Svetoj Stolici Ivána Guillerma Rincóna Urdanete

Državne se vlasti ne trebaju bojati djelovanja Crkve koja, koristeći se svojom slobodom samo nastoji izvršiti svoje vjersko poslanje i doprinijeti duhovnome napretku svake zemlje – kazao je papa Benedikt XVI., primivši danas dopodne, u Apostolskoj palači u Castel Gandolfu, vjerodajnice novoga venezuelskog veleposlanika pri Svetoj Stolici Ivána Guillerma Rincóna Urdanete. Spomenuvši veliku i vrlo staru katoličku tradiciju venezuelanskoga naroda, Sveti je Otac izrazio nadu za rješavanjem postojećih teškoća u odnosima između Crkve i države u toj zemlji, te podsjetio na riječi Ivana Pavla II., koje je 10. siječnja ove godine, uputio na susretu s Diplomatskim zborom. Ne treba se bojati da bi opravdana vjerska sloboda mogla biti ograničenje za druge slobode, ili da šteti civiliziranome suživotu. Naprotiv, s vjerskom se slobodom razvija i cvjeta svaka druga sloboda, jer je ona nerazdjeljivo dobro i povlastica samoga ljudskog bića i njegovoga dostojanstva. Crkva znade dobro razlikovati, prema svojoj dužnosti, ono što je Cezarovo i ono što je Božje – istaknuo je tada Ivan Pavao II. Ali, Crkva ne može prestati propovijedati i braniti dostojanstvo ljudske osobe u njezinoj cjelovitosti i otvorenosti za božansku nadnaravnost – dodao je papa Benedikt XVI. Ona naviješta evanđelje, u ljubavi i istini, traži poštivanje pravde, zalaganje u služenju za dobro svih građana, a ne samo za jednostrane interese; osim toga, ona promiče praštanje, koje je, ako je dano i prihvaćeno od srca, jedini način za postizanje trajne sloge, a da opravdana razmimoilaženja ne dovedu do silovitih rasprava – kazao je Sveti Otac te napomenuo kako je, u tom smislu, nezaobilazan dosljedan i smjeran dijalog među svim dijelovima društva. Papa je potom govorio o solidarnosti, te ju povezao s pravednim društvenim poretkom. Venezuela je zemlja bogata prirodnim izvorima, pa ipak u njoj ima siromaštva i društvene marginalizacije – kazao je Sveti Otac te upozorio kako svim građanima valja omogućiti život u skladu s dostojanstvom ljudskoga bića. U toj zadaći nitko nije oslobođen aktivne suradnje. Papa je na koncu napomenuo kako se Crkva u Venzueli zalaže, zajedno sa siromašnima i domorodačkim pučanstvom, u djelovanju na društvenome promicanju, u čemu često nedostaju ljudi i materijalna sredstva, a najvažniji prinos daje u zdravstvenoj pomoći i odgoju.