Prvi intervju sa Svetim Ocem

Samo nekoliko dana prije odlaska u Köln, u prigodi Svjetskoga dana mladeži, papa Benedikt XVI. dao je za Radio Vatikan prvi intervju u svojemu pontifikatu. Sa Svetim Ocem je u Apostolskoj palači u Castel Gandolfu razgovarao šef njemačkoga programa naše radio postaje, isusovac otac Eberhard von Gemmingen, a razgovor je ponajviše posvećen mladima, ali i drugim temama, poput odnosa Crkve sa suvremenim društvom, krize vrednotâ u Europi, te ekumenskoga zalaganja. Zbog opširnosti tema, razgovor ćemo u cijelosti prenijeti u više dijelova.
Sveti Oče, 25. travnja ste rekli: zadovoljan sam što idem u Köln. Zbog čega ste zadovoljni?
Papa: ……………….
Zbog više razloga. Prije svega, na Rajnskome sam području proveo vrlo lijepe godine, stoga mi je drago da mogu ponovno podijeliti narav toga područja, toga grada otvorenoga svijetu, i sve ono što je za njega vezano. Osim toga, zadovoljan sam zbog toga što je Providnost željela da moje prvo putovanje bude upravo u Njemačku – nikada se ne bih odvažio organizirati ga ja sam!, ali ako je upravo dobri Bog tako odredio, sigurno, imamo pravo radovati se tome!. Potom i činjenica da je ovo prvo putovanje u inozemstvo upravo susret s mladima iz čitavoga svijeta … Susresti se s mladima uvijek je lijepo, možda imaju i mnogo problema, ali sigurno sa sobom nose mnogo nade, zanosa, mnogo očekivanja – u mladima je snaga budućnosti! Sa susreta s mladima se uvijek odlazi s novom snagom, radosniji, otvoreniji. Eto, to su neki od razloga koji su, s vremenom, još povećali moju radost.

Svetosti, koju poruku želite ponijeti mladima koji će iz čitavoga svijeta doći u Köln? Što je ono najvažnije što im želite prenijeti?
Želio bih da shvate da je lijepo biti kršćanin! Općenito je rašireno mišljenje da kršćani trebaju poštivati bezbroj zapovijedi, zabrana, načela i slično, i da je stoga teško i mučno živjeti kršćanstvo, i da je čovjek slobodniji bez cijeloga tog tereta. Ja bih, međutim, želio razjasniti kako biti potpomognuti velikom Ljubavlju i objavom, nije teret, već da su to krila, i da je lijepo biti kršćani. To nam iskustvo daruje prostranost, ali daruje nam ponajviše zajedništvo, odnosno činjenicu da kao kršćani nismo nikada sami: na prvome je mjestu Bog, koji je uvijek s nama; a onda mi, među sobom, uvijek činimo veliku zajednicu koja je na putu, koja ima nacrt za budućnost. Sve je to razlog tome da živimo život koji vrijedi živjeti. Radost zbog toga što smo kršćani – lijepo je, i također pravedno, vjerovati!

Sveti Oče, biti Papa znači biti 'graditelj mostova ' – ' pontifex'. Crkva se oslanja na staru mudrost, a Vi se danas susrećete s mladima koji su sigurno puni zanosa, ali što se tiče mudrosti, trebaju proći još dug put … Kako je moguće sagraditi most između te stare mudrosti – uključujući i onu Papinu, koja je u određenoj dobi, i mladeži? – upitao je o. von Gemmingen, a Sveti je Otac uz osmjeh odgovorio:
Vidjet ćemo koliko će mi Gospodin htjeti pomoći na tom djelu! U svakom slučaju, mudrost nema pomalo ustajali okus! Mudrošću prije smatram shvaćanje onoga što je važno, odnosno pogled koji hvata bitno. Prirodno je da mladi trebaju još 'naučiti' živjeti život, žele ga otkriti sami, ne žele da ih dočeka 'sve na tanjuru'. Eto, tu bi se možda mogla pomalo vidjeti suprotnost. Istovremeno, međutim, mudrost pomaže u tumačenju svijeta, koji je uvijek nov, jer iako uronjen u novi kontekst, uvijek i u svakom slučaju vodi do bitnoga i do toga kako se bitno može primijeniti. U tom smislu, mislim da govoriti, vjerovati i živjeti polazeći od nečega što je čovječanstvu darovano i što mu je dalo svjetlost, nije nešto 'spremno na tanjuru i ustaljeno', nego je prilagođeno upravo dinamici mladeži, koja traži velike i potpune stvari. Eto što je mudrost vjere – ona nije priznavanje velike količine pojedinosti, što je obilježje nužno za neko zanimanje, već priznati, izvan svih pojedinosti, bitno u životu, kako biti Osoba, i kako sagraditi budućnost. Bio je to prvi dio razgovora oca Eberharda von Gemmingena sa Svetim Ocem.