Razmišljanje uz liturgijska čitanja 20. NKG

Uz liturgijska čitanja 20. NKG razmišlja don Jenko Bulić
Poštovani slušatelji, dragi vjernici! Otkada je čovijeka postoji ljubav i mržnja, prihvaćanje i odbacivanje, sloga i nesloga a time i netrpeljivost. Toga nije bilo pošteđeno ni Kristovo vrijeme u njegovoj Domovini o čemu nam vrlo dobro svijedoči i današnji Evanđeoski događaj o susretu Krista i Kananejke! U Kristovo vrijeme židovski je mentalitet još uvijek bio u znaku isključivosti i vjerske samodostatnosti, Mesija će doći, ali samo da spasi Židove, oni su izabrani narod i samo je njima predodređeno spasenje i nikome drugome. I što je najvaznije Bog će se ponasati po njihovim pravilima i zakonima. Može nam se nametnuti dojam da je i I sus bio pod tim utjecajem krutog i ograničenog mentaliteta. U mnogim situacijama Isus nije ostajao dužan farizejima, saducejima, književnicima i pismoznancima koji su uvijek mudrovali i pokušavali ga uhvatiti u klopki ili proturječju. Međutim On se neda smesti jer je navjestitelj Istine koja pobijeđuje sve smicalice i laži. Zapravo On je ta sama Istina. Međutim, dolazi žena poganka, Kananejka i vapije Isusu koji se u početku uopće nije obazirao na njen vapijući glas za pomoću. Tri puta je zena ocajnicki molila, nije se dala smesti hladnocom apostola koji su nagovarali Isusa da je se riješi jer hodala iza njih vičući. No bila je ustrajna i uporna, čak i onda kada je doživjela poniženje u usporedbi o kruhu, djeci i psićima. Svoji odgovorom da psići jedu mrvice sto padaju sa stola njihovih gospodara, zadivila je Isusa, štoviše, zadivila ga je njezina duboka vjera u Božju pomoć, zadivila ga je njezina ustrajnost jer se nije dala pokolebati do kraja u molitvenom vapaju, za razliku od apostola Petra koji je, kako smo čuli prošle nedjelje započeo i na kraju odustao jer je izgubio Isusa iz vida. Zadivila ga je i njena strplivost jer je imala snage nakon dvostrukog vapaja zamoliti i treći put da joj On ozdravi teško opsjednutu kćerku. Ona se jednostavno u dubokoj vjeri oslanjala isključivo na Isusa! Dakle Isus je osjetio snagu njezine iskrene vjere ali i jasnoću njezinih riječi koje su proizlazile iz srca otvorenog Svemogućem Ocu. Dragi prijatelji, ovakav primjer zene vjernice i patnice nam je izuzetno potreban, upravo danas kada smo pritisnuti svakojakim zivotnim križevima, bolestima, patnjama, iskušenjima jer Kananejka unatoč opsjednutosti svoje kćerke nije posumnjala u Isusovu dobrotu, ljubav i pomoć. Snagom vjere u najtežim životnim situacijama ostala je vjerna gotovo do kraja i kao da se ništa dogodilo nije. Koliko puta nam ponestaje snage i zbog teškoće životnog bremena klonemo na putu i nemamo snage, strpljivosti i upornosti zavapiti Bogu koji nam je najbliži upravo onda kada patimo. Često, nažalost i dignemo ruke i olako se predamo, a Isus je uvijek tu, i kada nas ljudi odbijaju, kada nas se žele riješiti, kada i medicina više nema što reći, i kada nas možda i poneki svećenik u svojoj nervozi u žurbanosti ne želi saslušati i olako nas odbije. Ali Isusova snaga kroz Svetu Misu, molitvu, je uvijek tu! Pogledajmo malo našu situaciju, kada se po Domovini događaju karizmatski susreti, ljudi kao slijepi trče kao da će se dogoditi čudo ozdravljenja ili oslobođenja od zloduha, ima i onih koji su željni fascinantnosti i spektakla, posebno mediji koji ne vode pažnju o ljudima koji su došli sa teškim bolestima, opsjednućima i obiteljskim situacijama. Oni su tada žrtve medija. Tada ni sam Bog ne pomaže. Jedino što uistinu može pomoći je iskrena i jednostavna vjera u Božju Svemoć. Onaj tko se vjerom obraća Bogu, taj nije pristran, taj se spašava. Krist u svakoj situaciji postupa prema svima jednako bez obzira na bilo koju razliku jer je velika njegova ljubav i milosrđe koje je univerzalno jer nikoga ne odbacuje. Zato je potrebno moliti za dar vjere kakvu je imala Kananejka. Osjećamo da je upravo ta vjera problem u dubini naših duša. Nemamo uvijek one vjere koja bi nas ohrabrila da zavapimo Isusu, da se ustrajno držimo u svojim molitvama. Često Isusa ne primjećujemo u svojoj blizini na svom životnom putu, često nam je Isus po strani, ne opažamo ga i ne slutimo kako nam je blizu, možda baš onda kada najviše patimo. Danas više ne moramo očekivati mrvice sa stola, jer Isus je svu svoju ljubav stavio u Euharistijski kruh u kojem nam daje čitavog sebe i za svih ga ima dovoljno. Više nitko nije udaljen sa Njegova stola, svi smo ravnopravni članovi koje Bog ljubi i to svakog posebno. Svi su ljudi pozvanni da se u bvjeri prepoznatljivo ponašaju, da na taj način žive i da se spase u Kristu Isusu, Spasitelju svih ljudi! U svakoj Svetoj Misi je potrebno moliti za svoju vjeru je kako kaže Svet Augustin, čovjek bez vjere putmik je bez cilja, pitalac bez odgovora, natjecatelj bez pobijede i umirući bez utjehe. Vjernik je onaj tko se odvaži predati Bogu, koji se odvaži očistiti sve putove koji priječe Bogu i onda počinje zapažati kako postaje novi čovjek u radosti i žalosti u zdravllju i bolesti. Gospodine Isuse, ojačaj nam vjeru, učvrsti nadu i uveća ljubav!