Razmišljanje uz liturgijska čitanja 19. NKG

Uz liturgijska čitanja 19. nedjelje kroz godinu razmišlja Don Jenko Bulić:Poštovani vjernici, na početku smo mjeseca kolovoza i ljeto dostiže svoj vrhunac, mnoštvo ljudi je na godišnjem odmoru, naše plaže su prepune kupača sa svih strana svijeta, ljudi se bezbrižno kupaju kako bi se barem malo rashladili na plus tridestpet i više! Nažalost, taj mir često prekidaju tužne vijesti o utapljanjima bilo u moru bilo u rijekama i to djece. Svi znamo što znači oluja na moru, što znači naći se u po život opasnoj situaciji koja često završava tragično. Puno puta se naše koče i ribarice ne vrate s cijelonoćnog ribarenja, negdje ih proguta nevrijeme i otvoreno more. U današnjem evanđelju upravo nailazimo na sličan događaj Isusovih učenika. Njihova se lađa našla usred oluje. Nije se mogla pomaknuti naprijed jer je puhao protivni vjetar. Usred takvog straha i nevremena apostoli trebaju Isusa, trebaju njegovu blizinu, njegovu zaštitu i sigurnost, ali Njega nema, barem im se tako činilo, kad odjednom Isus se pojavljuje i to na čudesan način, hoda po vodi. Apostoli su silno iznenadjeni, štoviše, prestrašeni. No, strah je bio jači od njih da su pomislili da je utvara, da je zlo! Jer kada se nalazimo u teškim situacijama ne vidimo svjetlo ni život nego nas tjeskoba, strah, tama i beznađe sve više obuzimaju! I tako je u životu kako apostola tako i našem, nakon lijepih iskustava Božje blizine, poslije čudesnih utjeha i ohrabrenja nastaju oluje, počmu vjetrovi, da, život je trajna borba. Isus se obraća riječima ohrabrenja: Hrabro samo! Ja sam, ne bojte se! Isus uvijek tako postupa s ljudima, On ohrabruje, štoviše nudi samoga sebe. Potrebno je shvatiti i neprestano imati na umu da je Isus iznad svih naših kušnji i napasti, On je iznad oluje i valova. Istinski vjernik lako će osjetiti da je Isus tu, da nismo sami, napušteni i sami sebi prepušteni. To je tada u nama jače od svih drugih negativnih prisutnosti, od svih utvara, privida i neke čudne, strane, nepoznate sile. Potrebno je uvijek u svakoj situaciji, bilo ugodnoj ili neugodnoj Boga nositi u svom srcu, tada ćemo snagom vjere osjetiti Božju blizinu a strahu neće biti mjesta. I u ovom događaju apostol Petar pokazuje svoj temperament, narav, ali i svoju veliku ljubav prema Isusu kojeg je u svoj svoj slabosti i strahu zatajio, ali i opet i prepoznao kao Krista, Pomazanika i Mesiju, kojem je triput od srca rekao da ga ljubi, više nego drugi! Petar je poželio doći bliže Isusu i biti prvi do Njega, i Gospodin mu je to omogućio. Vidimo Petrovu ljubav, ali i nestrplivost. Hrabro je zakoračio u vodu i počeo je hodati po valovima gledajući Isusa, svoj cilj. Onog trenutka kada je pažnju više usmjerio na valovlje, počeo je tonuti. Često nam se događa u životu, posebno kad nam je teško, da gubimo vjeru i pouzdanje u Isusovu ljubav u dobrotu, vjera nam više nije oslonac. S Isusom je moguće prebroditi sve situacije, zato je potrebno ostati okrenut prema Isusu i ne dopustiti da nas bure i oluje pljuskaju jer tada gubimo usmjerenje, a time i snagu i sigurnost. Krist nas stalno pohađa iskustvom sakramenta Euharistije koju posebno želimo naglasiti u ovoj Crkvenoj godini njoj posvećenoj. Križ i kušnja, patnja i bol, nesigurnost i neizvjestnost, situacije su u kojima nas Krist ne želi ostaviti same, tada nam posebno želi darovati svjetlo svoga Duha kako bismo očima vjere razotkrili njegovu blagoslovnu prisutnost, jer Isus nije utvara, on je stvarnost koja nas okružuje. Ponekad Isus dopušta da budemo kušani kako bismo rasli u vjeri i poslužili dobru. Mnoge ljude su različite tragedije i strahote privukle Bogu, jer su osjetili Njegovu ruku koja ih je izbavila iz dubine ponora i vratila im vjeru u Božju svemoć i ljubav. Isus i danas kao i onda ulazi u lađu života, smiruje more i oluju te donosi mir. Gje je Isus tu je mir, mir u srcu, mir u savijesti, mir u obitelji, u svakodnevnim situacijama. Gdje Isusa nema tu je nemir, tu je zlo, tu je utvara, privid! Zato dragi prijatelji, ovih dana dok ste na odmoru, moru, kupanju ne zaboravite na Isusa, na Njegovu prisutnost, ne zaboravimo da s Isusovom pomoću hodamo iznad svega što ugrožava naše živote. S Njegovom pomoću nadvladavamo sve strahove i tjeskobe. I dok se ovih dana odmaramo nemamo se pravo odmarari od Isusa, od Njegove blizine, jer upravo ljeti je možda naša lađa krhkiija i slabija. Smijem li se ljeti ili bilo kada odmarati od Isusa, od svete Mise, molitve, dobrih djela! Isus nam poručuje upravo u danima odmora: Dođite k meni svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. S Isusom nema umora, s njim je samo mir, tišina i sigurnost. Kročimo li po moru života, po buri, oluji, Isus je veći od svake opasnosti. Potrebna nam je neprestana obnova vjere u Božju prisutnost kako nam Bog ne bi bio privid nego onaj koji nam pruža svoju blizinu, ruku i pomoć!