Vrhovni poglavar salezijanaca o dijalogu između kršćanstva i islama

Zapadne zemlje mogle bi uvesti prisilne i represivne mjere kako bi se suprotstavile islamu, s druge strane žurno je uspostavljanje međunarodnoga poretka koji bi se temeljio na reciprocitetu u odnosima između islama i kršćanstva. Doista, opasno je podignuti razinu napetosti između zapadnih vlada i islamskoga svijeta, sakrivajući možda stvarnost lažnim vjerskim sukobom između kršćanstva i islama. Riječ je o kulturnoj dvoličnosti koja otvara prostor terorizmu, koju bismo mogli pobijediti i dalekovidnim političkim rješenjem koje će ukloniti razloge sukoba s islamskim svijetom, a pravi razlozi su gospodarske i političke naravi, izjavio je don Chavez, vrhovni poglavar salezijanaca, kongregacije koja je prisutna u brojnim islamskim zemljama Bliskoga istoka, Azije i Afrike. „Javne izjave, poglavito one političara, nastoje ublažiti vrjednovanja, sudove i okrivljivanja, kako bi izbjegli nasilje protiv muslimana ili muslimansku snažnu reakciju. To mi se čini mudrim – pojasnio je don Chavez. Naravno – dodao je – postoje i predstavnici radikalnih skupina koji bi htjeli objaviti otvoreni rat protiv Islama, koji je sve više viđen kao prijetnja ne samo sigurnosti, nego i kulturi i društvenome poretku Zapada. Siguran sam također kako neki političari čvrsto vjeruju u svoje riječi kad kažu da je moguće ostvariti jedinstvo građanskoga društva usprkos različitosti naroda, kulturâ i vjerâ. Pa ipak, ne začuđuje da su Francuska i Nizozemska, koja je do ubojstva filmskoga redatelja Theodora Van Gogha bila najliberalnija zemlja, suspendirale šengenski ugovor. Slika islama koja se stvorila poslije terorističkih napada u Londonu veoma je kritična, iako jedna i druga strana ponavljaju kako ne bi trebalo poistovjetiti islamsko vjerovanje s teroristima, te premda je istinito da islam vjeruje u mir, isto je tako istina da u Kur'anu postoje neka poglavlja koja pozivaju na sveti rat. Uzevši u obzir tu činjenicu, zajedno s drugim elementima, poput činjenice da su brojne muslimanske zemlje bile utočište tolikim teroristima ili su bile poprišta za obučavanje terorista, te prozelitizam pojedinih džamija, utjecaj koji na mlade muslimane mogu imati pojedine osobe „Al-Qaede“, potom islamistički fundamentalizam – sve je to doprinijelo da se terorizam poistovjećuje s islamom.
Na upit kakvu sliku o islamu ima Zapad, don Chavez je kazao kako je istina da je islam viđen kao prijetnja, ali nikako ne stoji da je Zapad prijetnja za islam; naprotiv, islamu se Zapad pričinja kao moralna trulost, koja će se prije ili poslije okrenuti protiv samoga Zapada, dok se istodobno taj isti islamski svijet koristi svim zapadnim blagodatima iz područja znanosti, tehnologije i trgovine. Dijalog je moguć – nastavio je don Chavez – i potrebno je u njega vjerovati, stvarajući za njega uvjete i političku volju. Na tom području Crkva može zapadnome društvu ponuditi korisne primjere. Poput, primjerice salezijanske kongregacije koja se nalazi u 130 zemalja svijeta; dakle, u različitim kontekstima. Prisutni smo u zemljama s većinskim muslimanskim stanovništvom; u Egiptu, Pakistanu, Iranu i Turskoj, te u mnogim afričkim zemljama. Ponegdje nam se izričito kaže kako možemo odgajati, ali ne i evangelizirati, ili govoriti o don Bosku, ali ne i o Isusu. U tom smislu nema sumnje da muslimani, kada se nastane u zapadnim zemljama, traže da se poštuje njihova religija, dok nemuslimani, kada stignu u neku muslimansku zemlju, nemaju jednaka prava.
Govoreći o odgoju mladih, don Chavez je istaknuo kako je za njih, kao odgojitelje, važno koristiti razvoju ljudske osobe, a da pri tome ne niječu svoj kršćanski identitet, što je različito od želje da se nekomu nametne obraćenje i vjeroispovijedanje. Takav odgoj, upravo jer ga provode katolici, ima u sebi nadnaravnu dimenziju koju mi ne možemo sakriti, jer smo uvjereni kako nije dovoljno pomoći osobi da nađe smisao života, nego treba postići i njegovu puninu. Mi vjerujemo da smo puninu života otkrili u Kristu – zaključio je don Chavez.