Teolog Giuseppe Lorizio o kršćanstvu i Islamu

Nužan je 'susret', a ne 'sukob' između islama i kršćanstva, kako bismo izišli iz uvojnice nasilja koja, krijući se iza vjerskoga sukoba, truje međunarodno društvo. Katolička sveučilišta kao kulturne ustanove mogu odigrati veoma važnu ulogu, a da ne zaniječu ili prešute velike razlike između religija – kazao je za tiskovnu agenciju ASCA mons. Giuseppe Lorizio, profesor fundamentalne teologije i predsjednik Instituta 'Ecclesia Mater' na Lateranskom sveučilištu. Sveučiliste je, među inim, ovih godina imalo razne razmjene s teološkim muslimanskim institutima u Iranu i drugdje. Vjerujem da proučavanje vjerske pripadnosti – pojasnio je mons. Lorizio – može pružiti važne elemente dubljega poznavanja stvarnosti koji nas stavljaju u međusoban odnos i u tom smislu mogu doprinijeti raspravi, čak i političkoj te onoj o integraciji. Pojam integracije podrazumijeva jednu vrstu homogenizacije kultura i vjerske pripadnosti. No, potrebnije je ukazati na budućnost mirnoga i skladnoga suživota različitih stvarnosti; a studij, tako kako se odvija u strukovnim središtima i teološkim ustanovama, podupire shvaćanje i vrjednovanje – smatra mons. Lorizio. Potrebno je, međutim, biti pozoran i ne zaboraviti velike razlike koje postoje između religija. Profesor tako ističe da, dok kršćanski svijet ima uporište u jedinstvenom učiteljstvu Crkve, s druge su pak strane „mogući brojni sudionici u dijalogu koji nemaju jedinstvena stajališta“. Potrebno je istaknuti jednostavnu ključnu točku razilaženja; dosta je znati kako je nastao islam, koji se predstavio kao snažna kritička reakcija na idolopoklonička i poganska zastranjenja, prizivajući čišći i jednostavniji oblik izvornoga jednoboštva. A to nije dopustilo prihvaćanje biti kršćanskoga otajstva, to jest Presvetoga Trojstva, nego krivo shvaćanje toga Otajstva kao jedne vrste idolopokloničkoga mnogoboštva. Ova temeljna teološka postavka nije marginalna, nego strukturalna - što autentičan dijalog mora imati u vidiku – zbog, primjerice, pogrješnoga izjednačavanja monoteizama, tvrdeći da vjerujemo u istoga jedinoga Boga. Ova je tvrdnja djelomično točna, ali s obzirom na ono što smo prije rekli, dvolična je i neprihvatljiva u svoj svojoj dubini. Govoreći o konkretnoj europskoj i talijanskoj politici prema islamu, profesor Lorizio je kazao kako se u laičkim, odnosno laicističkim krugovima sve više širi ideja o sukobu civilizacija, te da istinsko vjersko stajalište dijaloga nastoji s pravom proglasiti netočnim takvo shvaćanje, te u prvi plan staviti potrebu susreta, a ne sukoba. Inače, prizivanje na vjeru postaje alibi ili maska za sukobe druge vrste i drugih namjera – zaključio je profesor Lorizio.