Zbivanja u Crkvi u Hrvata

Riječ Božja, snažna i duboka, odjekuje danas na blagdan Blažene Djevice Marije od brda Karmela u ovoj lijepoj crkvi u kojoj smo se kao vjernici okupili da zajedno proslavimo Gospodina i tako na najbolji način obilježimo završetak proslave stote obljetnice postojanja karmelićanskoga samostana u ovome dičnom gradu Somboru. Svaki je jubilej blagoslovljeni i providonosni trenutak kada svoj pogled usmjeravamo na ono što je bilo u prošlosti, ali ujedno bacamo pogled prema budućnosti. I oci karmelićani su upravo na svojem posljednjem generalnom kapitulu 2003. godine donijeli dokument u kojem ističu da na početku novoga milenija i oni sami žele prepoznati što je to bitno u njihovoj karizmi i po tome živjeti. A što mi to slavimo, čega se spominjemo? Prije sto godina grad Sombor je dobio novu crkvu. Još 1828. županijski i gradski oci donijeli su odluku da se izgradi nova crkva. 1860. godine započela je gradnja te uz prekide i mnoge poteškoće konačno je 20. kolovoza 1904. ova crkva posvećena. Četiri dana prije posvete crkve u grad su stigli karmelićani koji pomognuti od mnogih u svega godinu dana podigoše samostan. 14. svibnja 1905. samostan je blagoslovljen i uspostavljena je redovnička klauzura pod zaštitom sv. Josipa te je tako započeo plodan suživot karmelićana i vjernika, kao i svih ljudi dobre volje, ovoga grada i okolice.
Čuli smo kako je Ilija usrdno molio Gospodina da se smiluje narodu i pošalje mu kišu kako ga suša ne bi uništila. Gospodin ga je uslišao, smilovao se i poslao obilnu kišu. Danas su nam, kao nikad, potrebni iskreni molitelji koji će u molitvi i razmatranju trajno stajati pred Gospodinom i zagovarati narod. Potrebni su nam molitelji da nas upućuju na ono bitno i najvažnije u životu, a to je biti u stalnoj povezanosti sa svojim Gospodinom, svojim Ocem i Stvoriteljem.
U proteklih stotinu godina kroz ovaj je samostan prošlo oko 250, što svećenika, što zavjetovane braće laika, što sjemeništaraca i bogoslova, kazaoe j kardinal i dodao kakoa valja uočiti da je i ovaj samostan, kao i sam grad Sombor, od svojih početaka bio višejezična i višenacionalna zajednica u kojoj su boravili redovnici Hrvati, Mađari, Nijemci, Slovaci i Rumunji.
Živimo u svijetu u kojem se sve više propagira vjerski relativizam i moralni individualizam te se sve više zamagljuju one kršćanske vrednote koje su umnogome oblikovale našu civilizaciju, kazao je Bozanič i na kraju posebno istaknuo važnost somborskoga Karmela u širenju Reda karmelićana u ovim krajevima. Somborski Karmel bio je klica koja je rodila današnju Hrvatsku karmelsku provinciju svetoga oca Josipa, utemeljenu 1990. godine. Posebno smo danas zahvalni Gospodinu i na daru sluge Božjega oca Gerarda Tome Stantića, kojega se s pravom naziva Ocem Hrvatske karmelske provincije kazao ej kardinal Bozanić i pozvao sve da se mole za duhovna zvanja.
Premijer Ivo Sanader i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić potpisali su u petak 15. srpnja u zgradi Vlade RH pismo namjere radi što bržeg rješavanja pitanja prostora za buduće Katoličko sveučilište u Zagrebu, a u svrhu provedbe Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima. Kako se navodi u pismu, hrvatska Vlada i Zagrebačka nadbiskupija sporazumjele su se da u ispunjavanju preuzetih ugovornih obveza Republika Hrvatska Zagrebačkoj nadbiskupiji prenese u vlasništvo vojarnu Kralj Tomislav u Ilici kao prikladnu zamjenu za dio dobara nadbiskupije za koje se procjenjuje da njihovo vraćanje u vlasništvo nadbiskupije nije ostvarivo. Dovršetak procesa zamjene imovine i stupanje Zagrebačke nadbiskupije u posjed vojarne predviđa se do kraja ove godine. Na svečanosti potpisivanja pisma namjere premijer Sanader izjavio je da hrvatska Vlada u potpunosti podržava ideju osnivanja katoličkoga sveučilišta u Zagrebu ne samo kroz ovaj čin zamjene nekretnina i davanje u zamjenu vojarne Kralja Tomislava u Ilici koja će biti katoličko sveučilište, nego i kroz druge načine. Premijer je također kazao da Vlada stoji u potpunosti na crti da se svi sporazumi potpisani sa Svetom Stolicom moraju poštovati i ispuniti. Kardinal Bozanić je nakon potpisivanja izjavio je da se tim činom rješavaju neki od odnosa Crkve i države tj. s jedne strane država vraća Crkvi, odnosno daje u zamjenu nešto za ono što je Crkvi oduzeto nasilno nakon II. svjetskog rata.