Vijesti iz Crkve

Prigodom 60. obljetnice svršetka Drugoga svjetskoga rata, japanski biskupi objavili su dokument u kojem potiču sebe i vjernike da „krenu od mira“ koji je prva pretpostavka za dostojanstva ljudskoga bića. Biskupi pozivaju sve vjernike da „prihvate i razmišljaju o povijesti Japana, što uključuje invaziju i kolonizaciju drugih zemalja“. Poziv se odnosi na antijapanske proteste u Aziji tijekom godine, poglavito u Kini i Koreji. Jedan dio dokumenta je posvećen japanskom razvoju. Biskupi su podsjetili kako „treba čuvati razvoj zemlje kad je prirodan“, ukazujući na društveni jaz između bogatih i siromašnih. U zaključku dokumenta Japanske biskupske konferencije biskupi podsjećaju na proslavu takozvanoga „mirnodobskog razdoblja“, koju već 24 godine, to jest od posjete Ivana Pavla II. Hirošimi, japanski katolici slave od 5. do 15. kolovoza. Mirnodobsko razdoblje istodobno je opomena da se prisjete tih deset dana iz 1945. godine, kad je Japan bio žrtva prvih atomskih bombardiranja u povijesti.
Argentinski biskupi crkvene pokrajine Mar de Plata potvrdili su kako je pobačaj uvijek zločin. Intervencija biskupa uslijedila je nakon presude Vrhovnog suda kojom se dopušta pobačaj jednoj trudnici zbog problematične trudnoće. Biskupi su podsjetili da je život uvijek svet i dužan poštivanja, te da toliko bolno stanje za obitelj ne može biti riješeno čineći veću nepravdu i oduzimanjem života nevinom biću. U međuvremenu su iz Sveučilišne bolnice u Buenos Airesu izrazili spremnost besplatno pomoći majci u spašavanju budućeg novorođenčeta.
„Tko se bori protiv siromaštva zemalja u razvoju, nije međunarodna zajednica, nego građani trećeg svijeta koji, napuštajući vlastitu zemlju, šalju svoj novac kućama“ – izjavio je u Rimu 20. lipnja Gianni Rufini, profesor na sveučilištu York u Britaniji prigodom Konferencije Ujedinjenih naroda za Svjetski dan izbjeglica .Svake godine se troši na tisuće milijarda dolara za naoružanje, a međunarodni fondovi za humanitarnu pomoć iznose samo 6 milijarda, dok je namjenjeno razvoju 55 milijarda. Ti su fondovi često vezani, vraćaju se u zemlje donatore u obliku poduzetničkih ugovora i izvoza proizvoda. Gianni Rufini za naš radio je kazao kako humanitarna pomoć prolazi kroz kritično razdoblje jer se o njoj brinu vlade koje se s njom služe u postizanju političkih ciljeva: uspostave privilegiranih odnosa, postizanja strateških ciljeva te razvoja gospodarskih kanala. Osvrnuvši se na bilateralnu pomoć - kazao je - kako su države, poslije 90-ih godina, to jest nakon pada Sovjetskoga Saveza te novog zacrtavanja svjetske političke panorame, povjerile humanitarnu pomoć neutralnim organizacijama: Ujedinjenim narodima, Crvenom križu te Europskoj zajednici.. Međunarodna se politika, međutim, u zadnje vijeme sve više zaokuplja nacionalnim interesima. Zato su bilateralne pomoći: “dajem komu želim, kako želim i, nažalost, obećajem ali ne dajem.“ Česta je pojava posljednih godina da se dodijeli samo 50% od obećanog, a u nekim slučajevima niti 20%. Na upit o učestalim stradanjima humanitarnih djelatinka, Rufini je kazao kako, nažalost, države koje financiraju humantarnu djelatnost su iste one koje vode rat. To je slučaj s Irakom i Afganistanom, a i s Kosovom. „Što su više naše zemlje uvučene u ratovanje to je za nas teže raditi“, zaključio je Gianni Rufini.