Priopćenje sa zasijedanja Biskupske konferencije BiH
Biskupska Konferencija Bosne i Hercegovine pod predsjedanjem nadbiskupa metropolite
vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića održala je u zgradi Biskupskog ordinarijata u
Banjoj Luci od 12. do 14. srpnja svoje 34. redovno zasjedanje. Raspravljajući o djelovanju
ustanova Crkve na društveno-pravnom području, bosanskohercegovački biskupi su očitovali
nezadovoljstvo činjenicom da ni nakon godinu i pol dana od donošenja Zakona o slobodi
vjere i pravnom položaju Crkava i vjerskih zajednica u BiH, Ministarstvo za ljudska
prava i izbjeglice BiH i Ministarstvo pravde BiH nisu donijeli podzakonske provedbene
akte bez kojih nije moguće primijeniti Zakon. Isto tako su s negodovanjem konstatirali
da, zbog zakulisnih igara, inače javnosti poznatih, još uvijek nije potpisan Ugovor
između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice, istaknuto je u priopćenju sa zasjedanja
BK BiH. Biskupi su saslušali izvješće mostarskog biskupa Ratka Perića o nedavnoj Izjavi
Generalne uprave Reda manje braće iz Rima i Provincijalne uprave u Hercegovini o "Putu
zajedništva Crkve u Hercegovini", o biskupovu "Pismu nade i ohrabrenja" i o teškoćama
u provođenju dekreta Romanis Pontificibus iz 1975. g. Biskupi iz BiH raduju se i podupiru
svaki pozitivan pomak te pozivaju svećenike, redovnike, redovnice i ostale katoličke
vjernike u Bosni i Hercegovini da čuvaju crkveno jedinstvo i vjernost Svetom Ocu.
Također upozoravaju sve katoličke vjernike na nevaljanost sakramenata ispovijedi,
potvrde i ženidbe koje dijele svećenici otpušteni iz Franjevačkog reda kojima je zbog
neposluha Apostolskoj Stolici i mjesnom biskupu oduzeto pravo vršenja bilo koje svećeničke
službe. Upozoravaju župnike da vjernici koji su primili nevaljane sakramente potvrde
i ženidbe nemaju pravo, po crkvenom zakonu, kumovati na krštenju i krizmi. Osvrnuvši
se na obilježavanje desete obljetnice tragedije u Srebrenici, biskupi i tom prigodom
upućuju Bogu molitve za žrtve i izražavaju svoje ljudsko i vjerničko suosjećanje s
obiteljima žrtava u tom mjestu kao i svih žrtava u cijeloj Bosni i Hercegovini. Istodobno
izražavaju svoju zaprepaštenost pristupom mnogih domaćih i međunarodnih predstavnika
vlasti koji, navodno osuđuju zločin i traže ultimativno hvatanje i izručenje zločinaca
kao uvjet demokratizacije u BiH, a i dalje potvrđuju glavni razlog zbog kojeg BiH
u deset godina, osim prividna a nepravednog mira, nije ostvarila očekivani napredak.
U priopćenju sa zasjedanja istaknuto je kako se potvrdila kao istinita konstatacija
koju je Biskupska konferencija BiH iznijela u svojoj Izjavi 8. prosinca 1995. godine
kada je napisala: "Mirovni sporazum sadrži nekoliko vrlo čudnih proturječja, pogubnih
nesigurnosti i bremenitih pitanja: 1. Proglašena cjelovita Bosna i Hercegovina ovim
sporazumom podijeljena je u dva entiteta; 2. Kako može biti jedna država s tri vojske?;
3. Kakva je to pravda po kojoj se pola te zemlje daje trećinskom narodu te zemlje?;
4. Tko može biti ovlašten da potpiše sporazum po kojem se prostori većinskog stanovništva
Bosanske Posavine prepuštaju vlasti manjinskog stanovništva?; 5. Ovim sporazumom je
potvrđeno i ovlašteno etničko čišćenje i pravo jačega te se u istu razinu stavljaju
žrtva i agresor; 6. Tko sve treba ostvariti mirovnim sporazumom potvrđeni povratak
stotinama tisuća prognanika i izbjeglica u njihove domove i zavičaje i tu im omogućiti
sva ljudska i građanska prava i slobode?". Stoga su na zasjedanju biskupi pozvali
sve odgovorne i dobronamjerne ljude, koji se uključuju u traženje boljeg društveno-političkog
ustrojstva BiH izradom novog Ustava, na poštivanje i uvažavanje ljudskih i građanskih
prava i sloboda, ali i jednakopravnosti svih naroda u BiH.