I nakon 1600 godina od smrti sv. Benedikta, njegov lik i dalje nadahnjuje redovnike
i redovničke zajednice monaškoga tipa. Više o svecu, njegovu Pravilu i zajednici
onih koji ga nasljeduju, saznali smo od oca Marija Parentea, poglavara benediktinske
zajednice, u samostanu Siloe u Toscani. "Monaško iskustvo najstarije je kršćansko
iskustvo i u sebi utemeljuje osnovne zahtjeve evanđeoskoga života: poziv na obraćenje,
budnost, neprestanu molitvu i uzor jednostavne apostolske zajednice. Život i Pravilo
sv. Benedikta izraz su punine evanđeoskih i ljudskih vrednota na kojima se monaštvo
zasniva. On je znao u zajednicu unijeti snažan duhovni zamah, nudeći tako stvarnu
mogućnost evanđeoskoga života. Kroz monaško štivo vidljiva su različita shvaćanja
riječi monah. Riječ potječe iz grčke riječi monos – jedan. Jedno
od tih značenja je i cjelovita osoba ili osoba koja nije rastresena. Pravilo
sa svojim asketskim i duhovnim smjernicama; sa svojim konkretnim savjetima za svakodnevicu,
želi oblikovati novoga čovjeka: sina koji se vraća u Očev dom i koji se nalazi utkan
u živo tkivo zajednice u kojoj međusobni odnosi i kriteriji nisu svjetovni, već su
nadahnuti na Božjoj mudrosti – kazao je prior benediktinskog samostana. Benediktinci
su do 13. stoljeća imali iznimno istaknutu ulogu. Ona je zatim počela slabiti, da
bi danas postala vidljiva njezina sve manja važnost – ne samo na društvenoj i kulturnoj
razini, već i na onoj crkvenoj – kazao je otac Parente. To može biti providonosno
za slobodan razvoj proročke zadaće monaštva: u ovom sekulariziranom društvu živjeti
drugačijim životom. Zajednica Siloe, kojoj pripada otac Parente, broji svega pet
članova, koji sve više otkrivaju životnu ravnotežu, uzdržljivost te
Božju i ljudsku mudrost Pravila. Želimo biti zajednica koja promiče istinsko
bratstvo; zajednica jednostavnih ljudi, ne nadljudi, već grješnika potrebnih
Božjega oproštenja, zajednice koja dočekuje sve one koji iskreno traže Boga i same
sebe – kazao je otac Mario Parente.