Sutra je blagdan svetoga Benedikta opata, zaštitnika Europe, sveca koji mi je posebno
drag, kao što se može i zaključiti budući da sam izabrao njegovo ime. Rođen u Nursiji
oko 480. godine, Benedikt je dovršio svoju početnu pouku u Rimu, no – razočaran gradskim
životom – povukao se u Subiaco, gdje je oko tri godine živio u jednoj špilji, u poznatome
Sacro Specu, posvetivši se u potpunosti Bogu. U Subiacu, koristeći ostatke ogromne
vile cara Nerona, on je zajedno sa svojim prvim učenicima izgradio nekoliko samostana,
dajući tako život novome bratstvu utemeljenome na prvenstvu Kristove ljubavi. U tom
su se bratstvu skladno izmjenjivali molitva i rad na hvalu Božju. Nakon nekoliko godina,
u Montecassinu, dao je konačni oblik ovome naumu, što ga je opisao u Pravilu, jedinu
njegovu djelu očuvanom do naših dana. Iz pepela Rimskoga carstva, Benedikt je, tražeći
ponajprije Kraljevstvo Božje, možda da toga i nije bio svjestan, posijao sjeme nove
civilizacije koja će se razviti pomirujući kršćanske vrijednosti s njihovom klasičnom
baštinom s jedne strane, i germansku i slavensku kulturu s druge, kazao ej Papa u
nedjkeljnom podnevnom nagovoru i istaknuo posebnu karakteristiku Benediktove duhovnosti.
Benedikt nije utemeljio redovničku ustanovu koja bi bila usmjerena ponajprije na evangelizaciju
barbarskih naroda, kao što su to činili ostali veliki redovnici misionari toga doba,
nego je svojim sljedbenicima kao temeljni i zapravo jedini cilj njihova postojanja
naznačio traženje Boga: Quaerere Deum. Znao je međutim da se vjernik kada ulazi u
dublji odnos s Bogom, ne može zadovoljiti time da živi osrednje, vođen minimalističkom
etikom i površnom religioznošću. U tom se svjetlu bolje razumije izričaj što ga je
Benedikt preuzeo od svetoga Ciprijana, a koji sažima čitavo Pravilo (IV,21), taj program
redovničkoga života: Nihil amori Christi praeponere – Ništa smatrati važnijim od ljubavi
Kristove. U tome se sastoji svetost, koja je poziv svakoga kršćanina, te je postala
prava pastoralna potreba ovoga našega doba u kojemu se osjeća da je potrebno usidriti
život i povijest u čvrste duhovne temelje. Najuzvišeniji i najsavršeniji uzor svetosti
je Blažena Djevica Marija, koja je živjela u trajnom i dubokom zajedništvu s Kristom.
Zazivamo njezin zagovor, skupa sa zagovorom svetoga Benedikta, kako bi Gospodin i
u naše vrijeme umnožio muškarce i žene koji će prosvijetljenom vjerom, životom osvjedočenom,
u ovom novom tisućljeću biti sol zemlje i svjetlo svijeta, kazao ej Benedikt XVI i
poslije Anđeoskog pozdravljenja dodao kako svi osjećamo duboku bol zbog svirepih terorističkih
napada koji su se dogodili ovog četvrtka u Londonu. Molimo za poginule osobe, za ranjene
i za njihove najdraže. No molimo i za atentatore: neka Gospodin dotakne njihova srca.
Svima koji gaje osjećaje mržnje i koji vrše tako mrske terorističke napade poručujem:
Bog voli život kojega je stvorio, a ne smrt. Prestanite, za ime Božje!, kazao je Papa
i najavio svoj boravak u Valle d’Aosti, gdje se kraće zadržati na odmoru. “Bit ću
gost u domu koji je mnogo puta ugostio papu Ivana Pavla II. Zahvaljujem svima koji
će me pratiti molitvom, a vama od srca kažem: doviđenja!, kazao je Papa