U Španjolskoj usvojen zakon o istospolnim zajednicama

U Španjolskoj se vode veoma oštre rasprave nakon što je Parlament usvojio kontroverzni zakon o brakovima istospolnih parova. Snažni protesti Foruma obitelji koji je zatražio susret s premijerom Zapaterom, i najavio nove proteste. Crkva je veoma zabrinuta za budućnost zemlje. Ricardo Blazquez Perez, predsjednik Španjolske biskupske konferencije izjavio je za naš radio kako je to žalostan dan za Španjolce, jer je teško ranjena bračna stabilnost, te kako vlada velika zbunjenost što se tiče braka i obitelji. S reformom Građanskoga zakonika, duboko je promijenjena temeljna struktura braka...bit je temeljne strukture braka da postoji ujedinjenje muža i žene, za uzajamnu komplementarnost i za prenošenje života. Mnogobrojne su posljedice, a na prvom mjestu pometnja u temeljnim vrednotama moralnoga reda: kako odgajati mlade za zrelu spolnost? Može li se predlagati brak s istospolnom osobom ili s drugom osobom? Velika pometnja koja stavlja roditelje i odgajatelje u vrlo teško stanje. Na upit o neustavnosti zakona, Ricardo Blazquez Perez kazao je kako se u tekstu zakona ne pojavljuju riječi „čovjek“ i „žena“ nego supružnici; niti „otac“ i „majka“ nego roditelji. Protiv te izmjene riječi protestirala je i Kraljevska akademija za jezik. Zasigurno je zakon neustavan, ali to treba utvrditi kompetentni sud. Osvrnuši se na poštivanje homoseksualca, kazao je da oni trebaju biti poštivani kao osobe. I oni su djeca Božja, ne smiju biti podložni diskriminaciji. Ali poštivanje ne uključuje pravo na brak. Potrebno je razlikovati homofobiju od poštivanja strukturalnih i institucionalnih uvjeta braka. Na primjedbu novinara kako je u Njemačkoj i Francuskoj isti problem riješen na drugačiji način, Ricardo Blazquez Perez je dodao kako zakon duboko dijeli društvo. Bilo bi moguće – ako zakonodavac i društvo to zahtijevaju – priznati prava poreznog, društvenog i drugih sadržaja osobama koje žive u zajednici već neko vrijeme. Mi kao Crkva ne miješamo se u slična pitanja. Takvo rješenje bi bilo manje pogubno od usvojenog. Ali vjerujem da ova situacija ne treba zatvoriti sva vrata dijalogu. Svi se moramo truditi kako bi povratili mirnoću i sposobnost razgovaranja, zaključio je predsjednik Španjolske biskupske konferencije.
Poluslužbeni dnevnik Svete Stolice L'Osserevatore Romano govori o novim «nasilnim i ciljanim napadima na prirodnu obitelj… utemeljenu na zajedništvu muškarca i žene, te ističe protestne manifestacije najavljene u brojnim gradovima u Španjolskoj. Za kardinala Renata Raffaela Martina, predsjednika Papinskog vijeća za Pravdu i mir «brak između homoseksualaca je nepravilnost principa koji proizlaze iz prirode». Brak postoji između muškarca i žene i to je ono što mi učimo od prirode i svijeta koji nas okružuje. Dakle, te stvari koje se zovu «unije« koje se mogu zvati bilo kako, nisu brak. Ne govorimo o posvojenju djece: čini se pogreška prema djeci koja trebaju oca i majku. Dakle, dati pravo koje ne postoji za druge, dijete se lišava osnovnog prava: imati oca i majku, kazao je kardinal Martino.
Španjolski parlament je usvojio zakon koji legalizira zajednicu homoseksualaca izjednačujući je s tradicionalnim brakom. Zakon dopušta homoseksualnim parovima posvajanje djece. Španjolska je četvrta zemlja na svijetu koja je usvojila zakon sličan onom u Nizozemskoj, Belgiji i Kanadi. Odobrena je također reforma zakona o takozvanom ekspresnom razvodu braka. Brakorazvodno vrijeme trajat će, ovisno o slučaju, od tri do šest mjeseci. Predsjednik Povjerenstva „Obitelj i život“ Španjolske biskupske konferencije Juan Antonio Reig Pla' kazao je za naš radio kako nije riječ samo o pozornosti za manjinu; kako su u pitanju mnogobrojni temeljni vidici počevši od definicije osobe: spolna dimenzija određuje osobu kao muškarca i ženu... Antropologija je stavljena u dvojbu. U pitanju je i ljepota braka koju ova ideologija promatra kao nesustavnu slobodu. Osoba može biti homoseksualac, heteroseksualac, biseksualac, ono sto želi jer je pojam slobode odvojen od pojma osobe. Drugi vidik što se u Španjolskoj osjećaju posljedice borbenoga laicizma i radikalnoga feminizma, koji žele učiniti upitnima stupove našega društva. Na upit kako Zapatero izjavljuje da je 57% Španjolaca za brak homoseksualaca, mons. Reig Pla' je kazao kako je to propagandistička kampanja za televiziju i sva obavijesna sredstva. Govorilo se kako ima 10 milijuna Španjolaca homoseksualca: to je promidžba kao u Sjedinjenim Državama, homoseksualni lobiji, te nastavio kako sociološke studije govore o manje od 1% stanovništva s homoskesulnim sklonostima sklonom braku homoseksualaca. To su stvarni brojevi, a sva sociološka istraživanja su pod državnim nadzorom, koji je za pobačaj i razvod. Vlada mijenja mentalitet Španjolaca, zaključio je mons. Reig Pla'. O pitanju istospolne bračne zajednice Crkva je na vrlo precizan način iznijela svoje stajalište u dokumentu Zbora za nauk vjere, na čijem čelu je bio ondašnji kardinal Ratzinger, objavljenom 2003. godine. U dokumentu se polazi od bitnih razumskih postavki. „Naučavanje Crkve o braku i o komplementarnosti spolova – tvrdi se u dokumentu – ponovo ističe promišljenu istinu zdravoga razuma i priznatu od svih kultura svijeta. Brak nije bilo kakva zajednica osoba... Ni jedna ideologija ne može izbrisati iz ljudskoga duha sigurnost prema kojoj je brak između dvije osobe različitih spolova. „Prirodna istina o braku“, ne samo, „da je potvrđena Objavom sadržanom u biblijskom pripovijedanju o stvaranju“, nego je „izraz izvorne ljudske mudrosti kroz koju govori narav.“ „Prema naučavanju Crkve – ističe se u dokumentu – ljudi i žene s homoseksulnim sklonostima trebaju biti prihvaćene s poštivanjem, samilošću i obazrivošću. Potrebno je izbjegavati svaku vrstu diskriminacije prema njima. Te su osobe pozvane živjeti u čistoći kao i drugi kršćani. Homoseksualna sklonost je objektivno neuredna, a homoseksualni čini su teški grijesi protivni čistoći.“ Još više – u dokumentu se naglašava – „kako iskustvo pokazuje, da odsustvo spolnog bipolariteta stvara prepreke normalnom razvoju djece koja bi mogla biti uključena u te zajednice. Djeci nedostaje iskustvo majčinstva i očinstva. Uključiti djecu u homoseksualne zajednice posvajanjem znači ustvari nanositi nasilje toj djeci u smislu što se iskorištava njihov status podređenosti kako bih ih se uvelo u sredine koje ne pospješuju potpuni ljudski razvoj. Zaista, takva praksa bi bila teško nemoralna i u otvorenoj suprotnosti s načelom, priznatim Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djece, prema kojoj viši interes koji treba štititi je u svakom slučaju onaj djeteta, slabije i neobranjene strane. Zatim prema Zboru za nauk vjere „nije istinito obrazlaganje kako bi legalno priznavanje homoseksualne zajednice bilo potrebno da se izbjegne da činjenični suživot homoseksualaca izgubi, samo zbog činjeničnoga suživota, stvarno priznavanje zajedničkih prava koja im pripadaju kao osobama i građanima. Jamačno, oni se uvijek mogu pozvati – kao i svi građani počevši od svoje privatne samostalnosti – na zajedničko pravo za zaštitu pravnih stanja uzajamnog interesa.“ Društvo – snažno se ističe u dokumentu – duguje svoje preživljavanje obitelji utemeljenoj na braku.“ Crkva poučava da poštivanje homoseksualaca ne može voditi odobravanju homoseksualnog ponašanja ili legalnom priznavanju homoseksualnih zajednica. Opće dobro nalaže da zakoni priznaju, podupiru i štite bračnu zajednicu kao temelj obitelji, kao primarnu stanicu društva. Legalno priznati homoseksualne zajednice ili jednačiti ih s brakom, značilo bi ne samo odobravati zastranjujuće ponašanje, riskirajući da ga se učini uzornim u suvremenom društvu, nego i zatamniti temeljne vrednote koje pripadaju zajedničkoj baštini čovještva. Crkva – u tekstu potpisanom od Ratzingera – mora braniti te vrednote, za dobrobit ljudi i cijeloga društva.“