Predsjednik komisije Europske unije Jose' Manuel Barroso upozorio je europske vođe
na rizik urušavanja Europe u «trajnu paralizu» ako se Vijeće, koje je započelo popodne
u Bruxellesu i trajat će sve do sutra, završi bez dogovora o financijskim perspektivama
za razdoblje od 2007- 2013. godine. «Dogovor je politički imperativ», skandirao je
Barroso samo nešto malo vremena nakon jako pesimističke izjave trenutnog predsjednika
Europske unije Jean-Clauda Junckera. Luksemburški premijer, koji je tjednima razgovarao
sa svim europskim kolegama i koji će to nastaviti činiti do posljednjeg korisnog trenutka,
nije skrivao svoje nepovjerenje: «Gotovo sam siguran da nećemo imati financijske izglede
za ovoga susreta na vrhu», komentirao je nešto prije predstavljanja novoga kompromisnog
prijedloga luksemburškog predsjedništva. Valja reći da u pozadini ekonomskog sučeljavanja
postoje i upiti o Ustavu: nakon pada na ispitu Francuske i Nizozemske, od vođa se
očekuju indikacije o slijedećim ratifikacijama. Njemački kancelar Schroeder istaknuo
je nužnost nastavka procesa ratifikacije, sa zadatkom jedne provizorne bilance na
početku slijedeće godine. Podsjetimo da je od 25 država njih 10 ratificiralo, dvije
su rekle «ne», 13 se još treba sučeliti s izazovom ratifikacije. Očigledna je slika
krize i preostaje temeljni dogovor o resursima koje valja uputiti Europi za domišljene
i najavljene politike za razdoblje od 2007. do 2013. godine. Treba oživjeti europske
institucije i omogućiti im da budu djelotvorne kako bi ostvarile politike koje zahtijevaju
europski građani, istaknuo je za našu radio postaju europarlamentarac Gianni Pittella
i dodao kako je stvarni rizik da prevladaju nacionalni interesi. Suma nacionalnih
interesa ne čini istinsko jedinstvo na europskom planu, jer su često u suprotnosti
među sobom: Francuska, Engleska, Španjolska, svi žele nešto posebno svoje, što zanima
samo njihov vlastiti teritorij. Malo ih se zauzima za činjenicu da Europska unija
treba stvarati politiku koja ujedinjuje, politiku rasta, istraživanja i nadmetanja;
vanjska politika, politika za europsko državljanstvo sve su to politike koje se ostvaraju
novcem. Europske institucije nemaju sredstava, države su one, dakle, koje trebaju
doprinijeti sredstva u europsku bilancu.