Razgovor s nuncijem u Bjelorusiji mons. Martinom Vidovićem
Po prvi put poslije preuzimanja službe apostolskoga nuncija u Bijelorusiji ninski
naslovni nadbiskup Martin Vidović ovih je dana pohodio domovinu i Vatikan. Danas se
je prije podne zrakoplovom vratio u Minsk. Za kratkoga predaha u Rimu navratio je
i u naše Uredništvo, u kojemu je kao urednik radio 12 godina. * Vraćam
se u Bjelorusiju, gdje sam se lijepo snašao i gdje se vrlo ugodno osjećam. Lijepo
su me primile bjeloruske državne vlasti i Crkva u Bjelorusiji. U toj zemlji kamo sam
poslan za apostolskoga nuncija, to jest Papina diplomatskoga predstavnika i kod državnih
vlasti i kod tamošnje mjestne Crkve, osjećam se doma, u vlastitome domu. Što
se Katoličke Crkve tiče, trenutno ima jednu crkvenu pokrajinu i ukupno 4 biskupije.
Biskupa je 5, i to tri dijecezanska i dva pomoćna. Bjelorusija ima i najstarijega
dijecezanskoga biskupa na svijetu. To je kardinal Kazimierz Swiatek, koji ima
91 godinu. On je minsko-mohiljevki nadbiskup metropolit i istodobno apostolski upravitelj
ad nutum Sanctae Sedis, to jest do nove odluke Svete Stolice, Pinske biskupije. Bjelorusija
ima oko devet i pol milijuna stanovnika. Točan broj katolika nije poznat. Isto
vrijedi i za pripadnike drugih vjerskih zajednica, to jest za Bjelorusku Pravoslavnu
Crkvu i ostale. Prema nepotpunim podatcima, katolika je od petnaest do dvadeset posto.
Danas Katolička Crkva u Bjelorusiji radi mirno i slobodno. Potrebna joj je, međutim,
pomoć iz inozemstva, jednako kao i Bjeloruskoj Pravoslavnoj Crkvi. Nadbiskup
Martin je prošle nedjelje zajedno s mons. Pavlom Banićem u svojoj rodnoj župi Vidonje
podijelio sakrament potvrde dvanaestero mladića i djevojaka. Bila je to prva potvrda
koju je podijelio nakon što je za biskupa zaređen u splitskoj suprvostolnici svetoga
Petra Apostola 21. studenoga prošle godine, upravo na svetkovinu Krista Kralja svega
stvorenja.* Posebno mi je drago što sam prve sakramente potvrde podijelio upravo
mojim mladim sumještanima, vidonjskoj mladeži, u našoj rodnoj župi. Bila je to ujedno
i moja prva biskupska misa u Vidonjima. Nisam to bio predvidio, ali kada me je splitsko-makarski
nadbiskup Marin Barišić pozvao da podijelim potvrdu, rado sam prihvatio poziv.
Tako je to bila ujedno i moja prva biskupska misa u rodnoj župi. Inače, moji sumještani
na zadnju srpanjsku nedjelju, to jest 31. srpnja, priređuju posebnu proslavu mojega
nedavnoga biskupskoga ređenja, kao nastavak mladomisničkih slavlja koja su Vidonjcima
i svima koji su u njima sudjelovali ostala u posebno lijepoj uspomeni. Otče
Nadbiskupe, koga ste sve pohodili i s kime ste se sve susreli u Vatikanu?* Moj
sadašnji pohod nije službeni. Službeni će pohod biti polovicom listopada, kako
sada predviđam. Običaj je, naime, da apostolski nunciji jednom godišnje pohode Svetoga
Otca, njegovo Državno tajništvo i ostale ustanove Rimskoga dvora.Unatoč takvomu običaju,
ovih sam dana razgovarao sa zamjenikom za opće poslove Državnoga tajništva nadbiskupom
Leonardom Sandrijem, s tajnikom za odnose Svete Stolice s državama nadbiskupom Giovannijem
Lajolom, povjerenikom za opće poslove Državnoga tajništva mons. Gabrielom Cacciom
i dotajnikom za odnose Svete Stolice s državama mons. Pietrom Parolinom, a susreo
sam se i s nekim drugim dužnostnicima u Državnome tajništvu.