Papin govor na otvorenju kongresa Rimske biskupije na temu: "Obitelj i kršćanska zajednica: oblikovanje osobe i prenošenje vjere"

Život se daje potpuno samo kada se rađanjem daju ljubav, smisao i važnost koji omogućuju reći da tome životu. Upravo iz toga jasno proizlazi koliko se protivi ljudskoj ljubavi, dubokom pozivu muškarca i žene sustavno zatvarati vlastito zajedništvo daru života, a još više zatrti ili povrijediti život koji se rađa, istaknuo je to papa Benedikt XVI. u govoru na otvorenju crkvenoga kongresa Rimske biskupije koji je 6. lipnja započeo u bazilici Sv. Ivana Lateranskog na temu: "Obitelj i kršćanska zajednica: oblikovanje osobe i prenošenje vjere". Papino razmišljanje je usredotočeno na brak, obitelj i odgoj te opasnosti koje im prijete u današnjem društvu. Na početku je snažno istaknuo kako društvo ili vlast nemaju pravo činiti nepriličan utjecaj na brak kao instituciju, jer je to prije svega nutarnji zahtjev bračne ljubavi. Kršćanske obitelji su najodgovornije za odgoj u vjeri i izgrađivanju Crkve te za prožimanje kulture i društvenih struktura kršćanskim duhom. Različiti oblici rastakanja braka, poput slobodnih zajednica ili "braka na probu", sve do pseudo-braka među osobama istoga spola, izraz su anarhijske slobode, kojoj čovjek pogrješno pribjegava u ime nekoga lažnog oslobođenja". Ta se pseudo-sloboda temelji na banaliziranju tijela, koje neizbježno uključuje banaliziranje čovjeka. Libertinizam koji potiskuje u drugi plan otkrivanje tijela i njegove vrijednosti zapravo je neki dualizam koji tijelo izlaže prijeziru, smještajući ga, da tako kažemo, izvan istinskog bitka i dostojanstva osobe, kazao je Papa. Papa je posebno naglasio kako život od samoga početka ima apsolutno primaran položaj. Istaknuo je kako za autentičan odgoj nije dovoljno prenositi na druge samo ispravnu teoriju ili nauk. Potrebna je svakodnevna blizina, u obitelji, ali i u župi i crkvenim pokretima i udrugama u kojima se susreću osobe koje se brinu za svoju braću, poglavito za djecu, mlade, ali i odrasle, starije, bolesne te same obitelji. Posebno opasnu prepreku odgojnom djelovanju, predstavlja sveprisutnost relativizma, u našem društvu i kulturi. "Unutar toga relativističkog obzora", nastavio je Papa, "nije, dakle, moguće ostvarivati pravi odgoj: Nije riječ samo o osobnom zalaganju protiv relativizma. Svi su pozvani boriti se protiv njegove razarajuće prevlasti u društvu i kulturi. Stoga je vrlo važno, uz riječ Crkve, svjedočenje i javno zalaganje kršćanskih obitelji, osobito kroz ponovno afirmiranje nepovredivosti ljudskog života od začeća do njegove naravne smrti, jedinstvene i nezamjenjive vrednote obitelji utemeljene na braku, i nužnosti zakonskih i administrativnih propisa koji podupiru obitelj u zadaći rađanja i odgajanja djece. Sveti je Otac nadalje istaknuo kako sakramentalnost koju brak poprima u Kristu znači da je dar stvaranja uzdignut u milost otkupljenja. Kristova se milost ne nameće kao nešto izvanjsko ljudskoj naravi. Istinska ljudska ljubav ne može izbjeći križ. "Obezvrjeđivanje ljudske ljubavi, zatiranje istinske sposobnosti ljubavi pokazuje se, u našem dobu, najprikladnijim i najdjelotvornijim sredstvom da se Boga udalji od čovjeka, od čovjekova oka i srca, poručio je Papa. Na koncu je papa Benedikt XVI. sudionicima skupa povjerio poslanje da se skrbe za zvanja na svećeništvo i posvećeni život. "Svima nam je poznato koliko su ona Crkvi potrebna". Za njihovo rađanje i sazrijevanje prije svega potrebna je molitva obitelji i kršćanske zajednice, ali i svjedočanstvo života svećenika, redovnika i redovnica te primjer koji djeca primaju od svojih roditelja u obiteljskom okrilju, poručio je Papa.
Komentirajući govor Svetoga Oca u razgovoru za Radio Vatikan, prof. Antonio Maria Baggio, profesor političke etike na Papinskome sveučilištu Gregoriana, ponajviše se zadržao na vrednoti braka kao dogovoru o slobodi i odgovornosti među supružnicima. Kada se dvije osobe vjenčaju, one daju život nečemu, za društvo, izuzetno važnome. Međutim, društvena vrijednost braka može se postići samo ako su supružnici odgovorni i svjesni onoga što čine. U tom vidiku, Sveti Otac predlaže temeljito razmatranje prije svega pojedinca, kao osobe koja će kada sazrije biti sposobna potpuno se darovati drugome, a potom obje osobe koje daju život istaknutome društvenom subjektu. Osvrnuvši se nadalje na Papine riječi kojima je upozorio kako oslobađanje prirode od Boga može dovesti do gubljenja same prirode iz vidika, prof. Baggio je istaknuo kako postoje oblici slobode koji se žive kao slobodni izbor, ali koji se u stvari poslije ne pretvaraju u doista slobodne čine. Postoji podijeljenost etike, tako da svatko misli da si može sam stvoriti neku vrstu morala. U tom smislu, veliki nacrt koji svaki čovjek nosi u sebi može postati bezvrijednim, a čovjek oslobođen odgovornosti. Kada se na taj način banalizira život, svatko od nas gubi vrijednost. A ako ne postoji poštovanje, može se pomisliti i na mogućnost manipuliranja s čovjekom, posebice kada je on slab i nesposoban braniti vlastita prava. Tako se počinje širiti oblik javnoga mnijenja, odnosno ideologije, na temelju koje, primjerice embrij – koji gledajući prostim okom ne izgleda kao čovjek, ali mi u stvari znademo da on to jest – ako je to korisno, može ga se iskoristiti u utilitarističke svrhe – kazao je prof. Baggio te istaknuvši na posljetku veliku važnost i sposobnost svjedočenja, posebice od strane vjernika, napomenuo kako oni mogu vlastite obitelji prikazati kao mjesta potpunoga ostvarenja, također kao pojedinci, a ne kao mjesta psihoze i neuroze.