U Italiji sve življe rasprave vezane uz referendum o potpomognutoj oplodnji

„Temeljna potreba zaštite ljudskog života od samog začeća potiče nas na najvjerodostojniji put prema ne glasovanju“. Tako su se izjasnili ne samo talijanski biskupi nego i više od devedeset pravnika koji će u ponedjeljak u Rimu, na tiskovnoj konferenciji u hotelu Nazionale, obrazložiti svoj proglas pod geslom „Pravnici za izbor ne glasovati“. Skupom će predsjedati Riccardo Chieppa, umirovljeni predsjednik Ustavnog suda. Samo tjedan prije referenduma o ukidanju zakona o liječnički potpomognutoj oplodnji, u Italiji je sve življa raspra zahvatila ne samo političare nego i svijet kulture i građanstvo. Dvije žene, dvije različite priče, dva različita svjetonazora, a ipak se nalaze na istom putu kad je riječ o cilju obrane ljudskoga bića: Oriana Fallaci, novinarka i Paola Bignardi, katolička praktikantica. Oriana Fallaci, jučer u listu Corriere della Sera, Paola Bignardi, danas u katoličkom listu Avvenire, obrazlažu, svaka sa svoga stajališta, razloge ne sudjelovanja na referendumu o liječnički potpomognutoj oplodnji 12. i 13.lipnja u Italiji. Suzdržanost koja nije nebriga, nego svjesni izbor, čin dosljednosti. Oriana Fallaci piše u svom članku: “Ne sviđa mi se ovaj referendum na kojem će glasovati mecene doktora Frankensteina zbog političkog partizanstva ili moralne kratkovidnosti. Neograničena sloboda lišena svakog moralnog smisla, nije više sloboda nego razuzdanost, nesavjesnost, samovolja.“ Ovi referendumi – ističe Fallaci - podsjećaju me na sramotu hitlerovske eugenetike i, premda je teško bolesna, povjerava svojim čitateljima: “Bog zna volim li živjeti, bih li željela živjeti što duže.“ „Ali liječiti svoje tumore ubrizgavajući stanice jednog nikad rođenog djeteta podsjeća me na ljudožderstvo. Božicu Medeu koja ubija vlastitu djecu. Papa Benedikt XVI., piše Fallaci, ima pravo kad kaže kako su pokusi na ljudskim embrijima povrjeda ljudskog dostojanstva, čak njegovo nijekanje, i kad govori – ako želimo sačuvati poštovanje Čovjeka ne smijemo promatrati znanstveno istraživanje kao mit, treba otkloniti mit od znanosti, to jest prestati promatrati ju kao božanstvo ili idol. Referendumska kampanja se vodi političkim krilaticama, osjeća se nedostatak ideja, piše Paola Bignardi, donedavna predsjednica Katoličke akcije. Ipak se uočava pozitivna strana, a to je prilika razmišljati o vrednoti majčinstva koje je izgubilo mnogo od svoje snažne i ljudske važnosti, baš u naše doba. Nemogućnost imati dijete, kaže Bignardi, razlog je dubokog trpljenja za mnoge žene i bračne parove, i zbog toga valja suosjećati s njima, ali ipak nikad zaboraviti kako, ni u ime bola, ne možemo prekoračiti određene granice, ako ne želimo obezvrijediti sam život. Jasno je stajalište gospođe Bignardi: „Željeti imati dijete pod svaku cijenu, i na bilo koji način, prekoračuje granicu, i mijenja sam način zamišljanja života, uvodi kriterij svemogućnosti nespojive s ljudskim životom. Paola Bignardi smatra sučeljavanje oko embriona više okarakterizirano kao slogan nego kao ideju.
Profesor Enzio Tiezzi sa sveučilišta u Sieni smatra da ovi izvjestitelji «u stvari predlažu samo iluziju». Manipuliranje embrijem – koji je već život – i genetska manipulacija daju velike iluzije ženama. U stvari ovo nije referendum u prilog ženama, nego u prilog genetskih manipulatora, koji će gurati ovu znanost, sve više tehnokratsku, u smjeru davanja iluzija, jer rezultati koje imamo, također i u Engleskoj, ovo poticanje pravljenja djece s manipuliranim embrijima, vodi u najviše slučajeva prema malformacijama, djeci s genetskim bolestima, pobačajima i sličnome. U biti također se daje iluzija ženama da mogu imati dijete pod svaku cijenu protiv prirode, a to se često ne zbiva, kazao je profesor Tiezzi i podsjetio na Ruinijeve riječi: «Pokusna istraživanja na embrijima, bez pravila i ograda najvjerojatnije će prije predviđenoga proizvesti probleme koji će prouzrokovati grozotu i strah», a profesor je dodao kako znanost bez obveza nije znanost; znanost bez principa prokreacije je samo posao za neke multinacionalne biotehnološke kompanije. Treći osnovni razlog zbog kojega ja neću glasovati – ustvrdio je profesor – jest to da se embrion ne može tretirati kao neku tvornicu. Ova ružna riječ «biotehnologija», znanost svedena na tehnologiju je kada se znanost uistinu spusti jako nisko. Osobama se daje lažni san vječnosti. Čovjek na ovoj zemlji je smrtan: može životariti više, i dobro je da se život produlji, ispravno je da se čine istraživanja za liječenje nekih bolesti, za ublažavanje boli. Sve je to lijepo, ali ne voditi to u razdraženost i željeti na sve načine produžiti život, željeti na sve načine preživjeti, idući čak kupiti organe na ono nečisto tržište djece, koja su ubijena za dobivanje organa, ili raditi na matičnim stanicama, embrijima, ili na druge načine kako bi se dale mogućnosti bogatom starom zapadnjaku da si liječi svoju bolest koja se može liječiti samo genetski, kazao je profesor iz Siene te istaknuo kako su iza genetskog istraživanja veliki novci i najvjerojatnije – nažalost – brojni znanstvenici će biti u prilog otvorenja, ovim referendumom, beskonačnog istraživanja genetskih manipuliranja. Kao znanstvenik poštujem svetost prirode i ne sviđa mi se tretirati embrijske stanice kao da su strojevi, tvornica strojeva. Ta mehanička vizija sa snom o vječnosti koja stoji iza, više je vizija vračara obrtnika nego znanstvenika. Držim da veliki dio znanstvenika, znanstvenog laičkog svijeta, jest za suzdržanost od glasovanja na referendumu, kazao je profesor sa sveučilišta u Sieni.