Južnoafrički biskupi u posjetu 'ad limina'

Biskupi Južnoafričke Republike, svjedoci Evanđelja u zemlji s velikim društvenim problemima, ovih se dana nalaze u Vatikanu u pohodu "ad Limina Apostolorum". Nakon više desetljeća međunarodne izolacije zbog apartheidskoga režima, Južnoafrička Republika je u novome Ustavu iz 1996. godine potvrdila potpunu jednakost među bijelim i crnim pučanstvom. Crkva u Južnoj Africi prvo se založila u dugoj, teškoj i mučnoj borbi protiv rasizma – podsjetimo, prvu službenu izjavu protiv apartheida južnoafrička je Crkva dala 1957. godine – a potom je uslijedilo neumorno zalaganje za pomirenje. Riječ Božja nije vezana lancima; nastavite propovijedati evanđeosku istinu, mir i pravdu, učvršćene praštanjem – kazao je južnoafričkim biskupima Ivan Pavao II., u svibnju 1997. godine. U razdoblju nakon ukidanja apartheida, Crkva je pak snažno upozorila na druga zla s kojima se afričko društvo treba suočiti, poput krajnjega siromaštva, društvenih i gospodarskih nejednakosti, raširenoga kriminala i nasilja, te side. Međutim, osim unutarnjih problema, i zbog teških krizâ koje pogađaju druge afričke države, nužna je skrb Crkve u Južnoj Africi; primjerice u borbi protiv nasilja i bezakonja u Zimbabveu, bratoubilačkoga rata u Sudanu i nejasnih interesa naftnih kompanija, kao i protiv kršenja ljudskih prava u Nigeriji. Što se tiče unutarnjih problema, južnoafrički biskupi pripremaju dokumente i potiču kampanje vezane uz gospodarsku pravednost, izazov siromaštva te međunarodne odgovornosti, ali i odgovornosti vođâ nerazvijenih zemalja. Njihovi se dokumenti, osim toga, odnose i na nasilje i pravedna ograničenja u posjedovanju osobnoga oružja; na zlo side i nužno snažnije djelovanje Vlade; te na seksualno zlostavljanje čak i u Crkvi. Stanovništvo Južnoafričke Republike danas je 70% crnačko, 17% čine bijelci, više od 10% mješanci, a 3% Azijci. Ima 11 službenih jezika, a što se tiče religije, najviše je kršćana (30%), 17% čine animisti, a više od 50% čine hinduisti, muslimani i druge manje religije.