Biskupi Južnoafričke Republike, svjedoci Evanđelja u zemlji s velikim društvenim problemima,
ovih se dana nalaze u Vatikanu u pohodu "ad Limina Apostolorum". Nakon više desetljeća
međunarodne izolacije zbog apartheidskoga režima, Južnoafrička Republika je u novome
Ustavu iz 1996. godine potvrdila potpunu jednakost među bijelim i crnim pučanstvom.
Crkva u Južnoj Africi prvo se založila u dugoj, teškoj i mučnoj borbi protiv rasizma
– podsjetimo, prvu službenu izjavu protiv apartheida južnoafrička je Crkva dala 1957.
godine – a potom je uslijedilo neumorno zalaganje za pomirenje. Riječ Božja nije vezana
lancima; nastavite propovijedati evanđeosku istinu, mir i pravdu, učvršćene praštanjem
– kazao je južnoafričkim biskupima Ivan Pavao II., u svibnju 1997. godine. U razdoblju
nakon ukidanja apartheida, Crkva je pak snažno upozorila na druga zla s kojima se
afričko društvo treba suočiti, poput krajnjega siromaštva, društvenih i gospodarskih
nejednakosti, raširenoga kriminala i nasilja, te side. Međutim, osim unutarnjih problema,
i zbog teških krizâ koje pogađaju druge afričke države, nužna je skrb Crkve u Južnoj
Africi; primjerice u borbi protiv nasilja i bezakonja u Zimbabveu, bratoubilačkoga
rata u Sudanu i nejasnih interesa naftnih kompanija, kao i protiv kršenja ljudskih
prava u Nigeriji. Što se tiče unutarnjih problema, južnoafrički biskupi pripremaju
dokumente i potiču kampanje vezane uz gospodarsku pravednost, izazov siromaštva te
međunarodne odgovornosti, ali i odgovornosti vođâ nerazvijenih zemalja. Njihovi se
dokumenti, osim toga, odnose i na nasilje i pravedna ograničenja u posjedovanju osobnoga
oružja; na zlo side i nužno snažnije djelovanje Vlade; te na seksualno zlostavljanje
čak i u Crkvi. Stanovništvo Južnoafričke Republike danas je 70% crnačko, 17% čine
bijelci, više od 10% mješanci, a 3% Azijci. Ima 11 službenih jezika, a što se tiče
religije, najviše je kršćana (30%), 17% čine animisti, a više od 50% čine hinduisti,
muslimani i druge manje religije.