2005-05-30 18:20:22

Marulićev nauk o Duhu Svetom


U sklopu ovogodišnjeg međunarodnog znanstvenog, književnog, teološkog i izdavačkog djela programa 15. Marulićevih dana, posvećenom ocu hrvatske književnosti koji se održavao u zavodu za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu u organizaciji Društva hrvatskih književnika, Društva prijatelja kulturne baštine Split, Književnog kruga i HAZU te Općine Podstrana od 22. do 24. travnja sudjelovalo je petnaest stručnjaka iz Hrvatske, Španjolske, Francuske, Vatikana i Kanade. Sudjelujući na zasjedanju Međunarodnoga znanstvenog skupu o hrvatskom pjesniku, katoličkom humanistu i vjerniku govorio je doc. dr. don Mladen Parlov s Teološkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, te ravnatelj Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Govoreći na temu Marulićev govor o Duhu Svetome u kontekstu kasnosrednjovjekovne pneumatologije dr. Pavlov je kazao kako za vrijeme čitavoga srednjega vijeka djelovanje i iskustvo Duha ne igraju veliku ulogu niti u sustavnoj teologiji niti u mistici. Ne izrađuje se poseban teološki traktat, De Spiritu Sancto, nego se određene pneumatološke teme obrađuju u drugim različitim kontekstima. Izvan spekulativne teologije, koja uglavnom tumači tradiciju, određene pneumatološke naglaske susrećemo u ambijentu koji je kritički nastrojen prema službenoj Crkvi te kod nekih reformatora stvarnosti Crkve (slučaj Joakima da Fiorea, 1135-1202). No, treba reći da je srednji vijek i na kršćanskom zapadu razdoblje bogato duhovskim gibanjima i plodovima. U tom razdoblju nastaju najljepše molitve i himni o Duhu Svetome (Veni Creator Spiritus). Stoga, naglasio je Parlov, naravno da drugačije nije moglo biti ni u slučaju Marka Marulića. I on je u skladu s teološkim i duhovskim gibanjima svoga vremena. Duhu Svetome ne posvećuje cjeloviti traktat, nego o Duhu govori u kontekstu drugih tema, osobito eklezioloških. Mjerodavnošću Svetih pisama dokazuje božanstvo Duha Svetoga, a na tragu franjevačke teologije Duha smatra kao uzajamnu ljubav Oca i Sina. Od darova Duha naglašava osobito dar rasvjetljenja i dar ljubavi po kojima, uz druge darove, Duh u Crkvi nastavlja Kristovo djelo spasenja. Čini se da je Marulić - laik imao duboko iskustvo Duha i duhovnih stvarnosti jer se je, poput drugih velikana Duha svoga vremena, osjetio potaknut da živom i pisanom riječju poradi na duhovnoj obnovi grada u kojem je živio. Parlov je zatim istaknuo kako srednjovjekovnu duhovsku i teološku misao karakterizira ideja dvaju zakona (duas leges): osim javnog zakona crkvenih kanona, postoji i osobni zakon upisan darom Duha Svetoga u srce. Osobni je zakon iznad javnoga. Taj je zakon sam Duh Božji, a koga Duh Božji vodi, taj se ravna po Božjem zakonu. U ovom se razdoblju budi interes za karizme, no ne u pavlovskom smislu, u smislu služenja bližnjemu, tj. u cilju izgradnje zajednice. Karizme se shvaćaju kao duhovna oprema za bolje postizanje svetosti, odnosno spasenja duše. Ti su darovi procvat bogoslovnih kreposti. Osobitu pozornost privlačio je dar proroštva, odnosno propovijedanja (primjer sv. Bonifacija, Brune, Franje, Hildegarde iz Bingena, Katarine Sijenske, Brigite Švedske, Ivane Arške). Postoji određena autonomija proročkog nadahnuća koja se drži načela: mrtvljenjem, pokorom čovjek dobiva vlast propovijedi (per virtutem mortificationis pervenitur ad licentiam praedicationis). Prema otačkoj i srednjovjekovnoj predaji dar proroštva temelji se na dubokom poniranju u Božju riječ (lectio divina), u Sveto Pismo i na mističnom uranjanju u nauku spasa, u teologiju. – kazao je dr. Parlov.







All the contents on this site are copyrighted ©.