Razmišljanje uz liturgijska čitanja IX. nedjelja kroz godinu
Uz liturgijska čitanja IX. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Denis Barić Unutar
crkvene godine ušli smo u redovitost vremena koje zovemo vrijeme kroz godinu, no i
u tom smo vremenu pozvani na promišljanje evanđeoskog izazova. Današnji odlomak Govora
na gori, kako nazivamo dio evanđelja iz kojeg je uzet i današnji odlomak, podrazumijeva
zasigurno u manjoj mjeri mjesto na kojemu se po predaji govor trebao održati, već
je posrijedi Kristov govor, govor istinske pravednosti, koja se očituje u ispunjenju
Božje volje. «Neće u Kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!',
nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima» - riječi su Isusa Krista
koje mogu zvučati kao zapovijed, opomena, prijekor ili pak smjernice za aktualnost
življenja kršćanskog trenutka. Poznato nam je, naime, kako danas živimo u vremenu
velikih riječi, no valja nam se pritom zapitati živimo li u vremenu «evanđeoskog govora»?
Taj isti evanđeoski govor predstavlja i sržnu istinu danas na IX. nedjelju k/god.,
koja se sastoji ne toliko u pravo govorenju, već u pravo činjenju. Evanđeoski govor
koji nas poziva na pravo činjenje. Naime, Isus kao svoje ne prepoznaje one koji govore,
pa čak ni one koji tobože govore u njegovo ime, koji prorokuju i čine čudesa; Isus
kao svoje prepoznaje one pomoću kojih uspijeva progovoriti Božja riječ u svijetu u
kojemu živimo. Postoje, naime, oni koji grade na pijesku, kaže Isus, jer se ograničuju
samo na slušanje, na govorenje i poznavanje. I zgrada tih i takvih graditelja je nesigurna
pri navalu bujice i vjetrova. No, na sreću, postoje i oni koji kao temelj postavljaju
stijenu i ne dopuštaju da ih pometu prevladavajuće ideologije ili zavodljive pobožnosti
koje su dio nečijeg hira ili samovolje, a u isti mah toliko privlačne. I sam život
Isusovih učenika nije obilježen velikim prizorima i predstavama neke moći, velikim
imenima kojima se zaziva Bog; njihov je duhovni život ispunjen riječju vršiti
i činiti. Stoga nemojmo stati pred Isusovim Govorom na gori i pomisliti da
je izrečen poradi toga da bismo mu pljeskali, već zato da bismo odlučili činiti dobro.
Istini za volju, možda su nam Isusove riječi iz današnjeg evanđelja teško probavljive,
baš kao i pobožnim Židovima koji su obdržavali zakon do najmanjih sitnica u ono vrijeme.
A Kraljevstvo nebesko o kojemu progovara Isus otvoreno je onima koji odluče činiti
i vršiti dobro onima koji su u potrebi, jer u tim i takvim ljudima Bog je osamljen,
trpi, gladuje, Bog je u potrebi u liku svojih stvorenja, u liku nas ljudi. Možda nam
ta i takva Kristova etika izgleda pomalo čudnom i nemogućom, no vjerujte da nam je
upravo takva i potrebna!