Razmišljanje uz liturgijska čitanja IX. nedjelja kroz godinu

Uz liturgijska čitanja IX. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Denis Barić
Unutar crkvene godine ušli smo u redovitost vremena koje zovemo vrijeme kroz godinu, no i u tom smo vremenu pozvani na promišljanje evanđeoskog izazova. Današnji odlomak Govora na gori, kako nazivamo dio evanđelja iz kojeg je uzet i današnji odlomak, podrazumijeva zasigurno u manjoj mjeri mjesto na kojemu se po predaji govor trebao održati, već je posrijedi Kristov govor, govor istinske pravednosti, koja se očituje u ispunjenju Božje volje. «Neće u Kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima» - riječi su Isusa Krista koje mogu zvučati kao zapovijed, opomena, prijekor ili pak smjernice za aktualnost življenja kršćanskog trenutka. Poznato nam je, naime, kako danas živimo u vremenu velikih riječi, no valja nam se pritom zapitati živimo li u vremenu «evanđeoskog govora»? Taj isti evanđeoski govor predstavlja i sržnu istinu danas na IX. nedjelju k/god., koja se sastoji ne toliko u pravo govorenju, već u pravo činjenju. Evanđeoski govor koji nas poziva na pravo činjenje. Naime, Isus kao svoje ne prepoznaje one koji govore, pa čak ni one koji tobože govore u njegovo ime, koji prorokuju i čine čudesa; Isus kao svoje prepoznaje one pomoću kojih uspijeva progovoriti Božja riječ u svijetu u kojemu živimo. Postoje, naime, oni koji grade na pijesku, kaže Isus, jer se ograničuju samo na slušanje, na govorenje i poznavanje. I zgrada tih i takvih graditelja je nesigurna pri navalu bujice i vjetrova. No, na sreću, postoje i oni koji kao temelj postavljaju stijenu i ne dopuštaju da ih pometu prevladavajuće ideologije ili zavodljive pobožnosti koje su dio nečijeg hira ili samovolje, a u isti mah toliko privlačne. I sam život Isusovih učenika nije obilježen velikim prizorima i predstavama neke moći, velikim imenima kojima se zaziva Bog; njihov je duhovni život ispunjen riječju vršiti i činiti. Stoga nemojmo stati pred Isusovim Govorom na gori i pomisliti da je izrečen poradi toga da bismo mu pljeskali, već zato da bismo odlučili činiti dobro. Istini za volju, možda su nam Isusove riječi iz današnjeg evanđelja teško probavljive, baš kao i pobožnim Židovima koji su obdržavali zakon do najmanjih sitnica u ono vrijeme. A Kraljevstvo nebesko o kojemu progovara Isus otvoreno je onima koji odluče činiti i vršiti dobro onima koji su u potrebi, jer u tim i takvim ljudima Bog je osamljen, trpi, gladuje, Bog je u potrebi u liku svojih stvorenja, u liku nas ljudi. Možda nam ta i takva Kristova etika izgleda pomalo čudnom i nemogućom, no vjerujte da nam je upravo takva i potrebna!