Odazvavši se na poziv pape Ivana Pavla II., iz 2001. godine, na naviještanje Radosne
vijesti svim narodima, don Alberto Pacini, rektor Bazilike svete Anastazije u Rimu,
organizirao je trajno klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom, a njegov su
primjer slijedile brojne crkve u čitavoj Italiji. Prema nekim procjenama računa se
da u svijetu postoji oko dvije tisuće župa, kapela i mjesta u kojima se danonoćno
moli i klanja pred euharistijskim otajstvom tijekom čitave godine. Osvrnuvši se na
plodove tog klanjanja, don Pacini je u razgovoru za našu radio postaju rekao kako
su oni brojni. Iz Euharistije koju zajednica slavi i živi, a potom joj se i klanja,
proistječe nova životna snaga koja potiče na molitvu i na ponovno naviještanje Evanđelja
– objasnio je don Pacini, dodavši kako vjernici, poput učenika iz Emausa, nakon osobnog
susreta s Gospodinom osjećaju duboku želju navijestiti ga drugima, kako bi ga i oni
upoznali. Među ostalim plodovima klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, spomenuo
je veći odaziv na duhovna zvanja, povratak sakramentalnome životu osoba koje su se
udaljile od vjere, misionarsko djelovanje te pomoć najsiromašnijoj braći po čitavome
svijetu. Zahvaljujući ovoj vrsti pobožnosti Crkva se ponovno rađa i oživljuje. To
se, međutim, događa ne zbog karizme jedne osobe, već zbog osobnog susreta s Isusom
– istaknuo je rektor Bazilike svete Anastazije, dodavši kako se događa upravo ono
što je obećao Isus, ukazujući se svetoj Margareti Mariji Alacoque. Rekao joj je, naime,
da će On crkve napuniti vjernicima, ukoliko se u njima izloži Presveti oltarski sakrament.
Na upit novinara kako, pored brojnih svakodnevnih obveza, odvojiti vrijeme za euharistijsko
klanjanje, don Pacini je odgovorio da se vjernicima predlaže odvojiti samo jedan sat
tjedno. Osobe koje odluče to vrijeme posvetiti Bogu, nakon nekog vremena žele učiniti
još više, jer im je sat klanjanja premalo. Žele uz Isusa provesti još više vremena
– kazao je na posljetku don Alberto Pacini.