Vijesti koje ovih dana stižu iz Velike Britanije i Koreje, o prvome kloniranju ljudskoga
embrija, izazvale su uznemirenost, zaprepaštenost i izgubljenost javnoga mnijenja,
a možda i nepoznavanje, površnost i ravnodušnost ljudi, te rasprave među znanstvenicima.
Od prvih pokusa na jajnoj stanici, početkom XX. stoljeća, preko prvih pokušaja kloniranja
na žabama, nakon II. svjetskog rata, i rođenja, 1997. godine, klonirane ovce Dolly,
do danas, prijeđen je dugi put pun mučnih dvojbî i zabrinjavajućih pitanja ne samo
etičke prirode. Ima onih koji kažu da se iza svih tih pokusa nalaze novčani poticaji.
Laboratoriji koji jače šokiraju, vjerojatno dobiju više novca za istraživanja – kazao
je u razgovoru za Radio Vatikan biskup Elio Sgreccia, predsjednik Papinske akademije
za život. S moralnoga stajališta, znademo da ovo, takozvano terapeutsko kloniranje,
nije ništa drugo nego umjetni proces kako bi se dao život ljudskome biću, a obilježje
takve oplodnje jest samo ponos zbog stvaranja bića kojim će se poslužiti, a potom
ga ubiti i uništiti. Nije, dakle, samo riječ o zločinu umjetnoga stvaranja, već i
uništavanja i instrumentaliziranja, a možda i komercijalizacije proizvedenoga. Osvrnuvši
se na posljetku na postojanje Konvencije iz Ovieda koja zabranjuje i terapeutsko kloniranje,
biskup Elio Sgreccia je istaknuo da je nužna sve jača savjest, kako u međunarodnim
tijelima tako i kod političkih vlasti, kako bi se prekinuo ovaj ružan pokazatelj moralnoga
propadanja na znanstvenome području, koje na taj način vrijeđa i znanost.