Razmišljanje uz liturgijska čitanja svetkovine Presvetoga Trojstva

Uz liturgijska čitanja svetkovine Presvetoga Trojstva razmišlja vlč. Denis Barić
Danas na svetkovinu Presvetoga Trojstva kada se na poseban način spominjemo ljubavi Boga Oca, milosti Sina – Isusa Krista i zajedništva Duha Svetoga, zanimljivo kako evanđeoski tekst ne progovara o odnosima između triju božanskih osoba, već isti progovara o Isusu i Nikodemu. «Bog je tako ljubio svijet, te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne nego da ima život vječni» - riječi su Isusa Krista koje predstavljaju okosnicu današnje svetkovine koja u čitavoj svojoj neobičnosti, koliko se god činila neprobavljivom istinom želi biti bliska i razumljiva svakome vjerniku. Mnogi će pomisliti kako im je za misaonu dohvatljivost Presvetog Trojstva potreban jezik mistika, neki neobični govor ili pak boje nadahnutog umjetnika; no slika Presvetog Trojstva je slika življenja, uzajamnost ljudi upućenih jedni na druge, slika zajedništva koje se očituje u davanju i primanju. Jer kao što je Bog prisutan u svijetu u osobi svoga Sina Isusa Krista, a djelatan snagom Duha Svetoga u tom istom svijetu, onda je to zajedništvo unutar trojstvene dinamike poticaj da vjerujemo i razumijemo, te da gradimo mostove jedinstva i potpunosti u svijetu u kojemu živimo. Stoga i doktrina o Presvetom Trojstvu nije samo jedan od nevažnih detalja koje možemo i ne moramo produbljivati; to nije govor svojstven samo teološko akademskim dvoranama već i govor koji ima svoje mjesto u obitelji, školi, na ulici, na radnome mjestu. Bilo kako bilo, nemojmo biti jedni od onih koji govore o Presvetom Trojstvu kao tajni, kao vjernici radije govorimo o otajstvu današnje svetkovine. Jer otajstvo je nešto izvan nas, u stvarima i drugim ljudima; a tajna se pak, tomu nasuprot nalazi u nama i ne posjeduje ništa otajstvenog. Štoviše, tajna nam je toliko jasna i o njoj znamo sve da smo je spremni čuvati do te mjere da ne dopuštamo nikome i ničemu da ju obezvrijedi svega onoga što ju čini tajnom. I tek sada čini mi se razumljivim govor između Isusa i Nikodema koji nije ni više ni manje nego govor istinske ljubavi. Jer kao što nam je Bog objavio svoju ljubav i darovao ju u Isusu Kristu, vjerujem da će ta ista ljubav uroditi razumljivošću današnje svetkovine snagom Duha Svetoga. Stoga, Oče, Sine i Duše Sveti pokažite nam put prema zagrljaju otajstva i radosti koji nadilazi naše predodžbe, a zasigurno najsličnije tomu zagrljaju je zajedništvo ljudi koji se vole.