Biskupi Ruande u posjetu "ad limina"

Jučer su u Vatikanu ruandski biskupi započeli pohod 'ad Limina', kako bi papi Benediktu XVI. prikazali pastoralne obveze u obnavljanju zemlje koja nije zaboravila genocid 1994. godine. Prošloga je četvrtka, na susretu s rimskim klerom, Sveti Otac za Afriku kazao kako je ona kontinent vrlo velikih mogućnosti i velikodušnoga pučanstva. Upravo se na te osobine, kao i na vjeru katolika koji čine više od 60% stanovništva, oslanjaju danas ruandski biskupi, kako bi naciji vratili vedrinu. Kako bi se shvatila povijest Ruande, važno je istaknuti jedan datum; 6. travnja 1994. godine, naime, Hutu ekstremisti srušili su zrakoplov u kojemu je putovao predsjednik Juvénal Habyarimana, a zajedno s njime i burundijski predsjednik Cyprien Ntaryamira. Od toga trenutka, Ruanda koja je postojala, iako izmučena nasilnom nestabilnošću, nestala je, uništena u 100 dana krvoprolićâ. Hutui protiv Tutsa, kao vječni protivnici; Hutui, iako velika većina, ipak su godinama bili pod vlašću Tutsa. Pod djelovanjem Hutu ekstremista, u zemlji se rasplamsao građanski rat. Nakon tri mjeseca, oko 800.000 muškaraca, ženâ i djece Tutsi – ali i desetci tisućâ umjerenih Hutua – više ne postoje, a tri milijuna ih je pobjeglo. Sve se to događalo pred kratkovidnim očima svijeta – Organizacijom ujedinjenih naroda i pojedinačnih vladâ – koji nepomično promatraju tu užasnu i planiranu bezumnost, ne pronalazeći načina za poduzimanje nekog pothvata. I mjesna Crkva živi razdoblje prije i poslije tih događanja. Genocid ju je gotovo uništio, uzimajući joj četiri biskupâ, 103 svećenikâ, 65 redovnica i 47 braće laika. Ivan Pavao II. je zaprepašten, neprestano upućuje apele. "Dosta je krvoprolića" – snažno je uzviknuo tijekom molitve Kraljice Neba, 15. svibnja 1994. godine. Svi će morati odgovarati za svoja zlodjela, pred poviješću, i prije svega, pred Bogom – kazao je Papa. Nedugo poslije, 9. lipnja, u poruci ruandskim biskupima i vjernicima, papa Wojtyła je napomenuo kako je duboko potresen zbog užasne smrti predsjednika tamošnje biskupske konferencije, biskupa Thaddée Nsengiyumva, i još dvojice biskupa, kao i drugih članova crkvene zajednice. Molim sve stanovnike Ruande, kao i odgovorne u zemljama koje im mogu pružiti pomoć, da učine sve što je u njihovoj moći, kako bi se otvorili putovi sloge i obnove ove, tako teško pogođene, zemlje – kazao je papa Ivan Pavao II. U srpnju 1994. godine, Ruandska domoljubna fronta Tutsa, uspjela se sjediniti i ponovno preuzeti vodstvo. Genocid je zaustavljen, ali posljedice su vrlo teške. Osim poginulih, računa se da je bilo 14.000 udovica i 300.000 siročadi. U studenome iste godine, Ujedinjeni narodi ustanovili su u Tanzaniji Međunarodni kazneni sud. Ali, riječ je o vrlo sporome sudstvu, stoga su ruandske vlasti odlučile pobrinuti se same. U 2001. godini pojavljuje se 11.000 tradicionalnih sudova. Svaki sud ima 19 članova izabranih aklamacijom, pred kojima je ogroman posao koji je izravno povezan sa savješću i sposobnošću hoda na putu pomirenja. Nakon što je ta zemlja bila godinama prepuštena mržnji i nasilju – kazao je Ivan Pavao II., 13. prosinca 2002., u govoru novome ruandskom veleposlaniku pri Svetoj Stolici - samo će se poticanjem nacionalnoga jedinstva, u poštivanju osjetljivosti i mišljenja, moći današnjim i budućim naraštajima, omogućiti da nauče živjeti kao braća, u pomirenoj i sretnoj zemlji – upozorio je Papa.