Beatifikacija Ascension Nicol Goni e Marianne Cope

Čovjek svakoga doba i svake kulture žedan je života, istine mira i sreće. On je žedan vječnosti. Žedan je Boga. Tu žeđ može utažiti Isus – kazao je kardinal José Saraiva Martins, pročelnik Zbora za proglašenje svetih, danas popodne, uoči svetkovine Duhova, dok je u Vatikanskoj bazilici predvodio euharistijsko slavlje u prigodi beatifikacije sestre Ascensión Nicol Goñi, suutemeljiteljice Sestara dominikanki misionarki od Presvete Krunice i sestre Marianne Cope, iz reda Sestara svetoga Franje. Tijekom Mise kardinal je, po zaduženju pape Bendikta XVI., pročitao Apostolsko pismo kojim je Sveti Otac ove službenice Božje ubrojio u blažene. Isusova je voda Duh Sveti, Duh stvoritelj i utješitelj, koji mijenja ljudsko srce, uklanja iz njega tminu, i puni ga božanskim životom, mudrošću, ljubavlju, dobrom voljom i radošću. Duh Sveti je unutarnji učitelj i, istovremeno, snažan vjetar koji nadima jedra Petrove lađe kako bi ju odveo na pučinu. Duc in altum! – kazao je nadalje kardinal Saraiva Martins podsjetivši kako je taj poticaj Crkvi trećega tisućljeća uputio papa Ivan Pavao II. Apostoli su iskusili Duha Svetoga, te postali svjedoci Krista umrloga i uskrsloga, i misionari na putovima svijeta. Isto se iskustvo ponavlja u svima onima koji se, prihvaćajući Krista, otvore Bogu i čovječanstvu. To se ponavlja posebice kod svetaca, kako onih nepoznatih tako i onih koji su uzdignuti na čast oltara. Sveci su remek-djela Duha koji urezuje Kristovo lice i unosi u njihova srca Božju ljubav. (…) Naše su dvije blaženice pronijele po svijetu plodove i znakove nazočnosti Duha Svetoga, te govorile jezikom istine i ljubavi, koji je jedini u stanju srušiti kulturne i rasne prepreke, te ponovno sagraditi jedinstvo ljudske obitelji, raspršene zbog ponosa i želje za snagom – napomenuo je kardinal te propovijed završio riječima Svetoga Oca Benedikta XVI. koji je, započinjući Petrovu službu, upozorio kako nije moć ta koja otkupljuje, već ljubav. "To je Božji znak: On je ljubav … Bog, koji je postao jaganjac, govori nam da spas svijeta dolazi od Raspetoga, a ne od onih koji razapinju".
Sestra Marianne Cope rođena je u brojnoj obitelji, 23. siječnja 1838. godine, u Heppenheimu, u Njemačkoj. Kada je imala dvije godine, s obitelji se preselila u Ameriku, gdje je, 1862. godine ušla u samostan Sestara Franjevačkoga Trećeg reda. Vršila je razne dužnosti, među kojima i ravnateljice u bolnici i redovničke poglavarice, a 1883. godine bila je jedina koja je odgovorila na apel biskupa u Honoluluu, za otvaranjem misije u bolnici za gubavce na otoku Molokai. Četiri godine poslije, otvorila je jednu kuću na tome otoku, te je tako bila prva redovnica koja je stupila na Molokai, otok nazvan i "Nesretni otok". Tamo se vrlo predano stavila u službu napuštenih gubavaca, i postala primjer susestrama misionarkama. Bila je uzor ljubavi i služenja gubavcima, a među krepostima kojima se odlikovala, posebice se isticala njezina moralna snaga i teološka ljubav ispunjena milosrđem prema napuštenim gubavcima. Preminula je 9. kolovoza 1918. godine, a sahranjena je u bolnici za gubavce. Razgovarajući s novinarom Radio Vatikana o budućoj blaženici, otac Ernesto Piacentini, postulator procesa za proglašenje blaženom sestre Marianne, naglasio je kako je važno nasljedovati majku Marianne u onome što je učinila i ostvarila služeći gubavcima, više nego diviti joj se. Svojim je životom ona današnjim ljudima poručila da treba pomoći braći u nevolji, posebice onima koji su sami, napušteni i obespravljeni. Ona svakome čovjeku govori kako onaj tko želi biti kršćanin, treba primiti, prihvatiti i činiti milosrdna djela, jer Krist je rekao: "Sve što učinite najmanjima, napuštenima, obespravljenima i potrebitima, meni ste učinili" – kazao je na koncu o. Piacentini.