Jučer je obilježena 60. godišnjica oslobođenja, od strane američkih vojnika, zatvorenika
u koncentracijskome logoru u Dachau, nedaleko Münchena. Riječ je o prvom logoru, nastalom
na inicijativu javnih vlasti Njemačke nacističke države, u kojemu su pripremljeni
prvi stručnjaci za upravljanje drugim koncentracijskim logorima. Tijekom 12 godina
postojanja ovog logora, u njemu je bilo zatvoreno više od 200 tisuća zatvorenika,
a poginulih, zbog nacističkog terora, gladi, hladnoće, nesreća na prisilnom radu i
bolesti, bilo je oko 45 tisuća. Od 1933. do 1936. godine u koncentracijskim su logorima
bili zatvoreni isključivo politički protivnici. Međutim, nakon tog razdoblja u njih
su bile smještane također osobe neprilagođene društvu, poput skitnica, nezaposlenih
i prostitutki, a tek 1939. godine u logore se dovode osobe iz svih europskih zemalja
koje su okupirale nacističke vlasti – kazao je u razgovoru za našu radio postaju Brunello
Mantelli, profesor suvremene povijesti na sveučilištu u Torinu. Napomenuo je pritom
kako su od 1941. godine nadalje, takvi logori postali važna rezerva radne snage za
ratno gospodarstvo te su stoga američki vojnici, kada su ušli u logor u Dachau, zatekli
vrlo velik broj zatvorenika, među kojima je bilo njemačkih i austrijskih antifašista,
stranaca te Židova dovezenih iz drugih logora ili iz Mađarske. Govoreći o povijesnom
revizionizmu koji dovodi u pitanje svjedočanstva preživjelih iz različitih koncentracijskih
logora, profesor je istaknuo kako, osim očevidaca, o postojanju tih logora, svjedoči
također ogroman broj dokumenata. Međutim – dodao je – koncentracijske logore nije
izumio Treći Reich, jer su oni, nažalost, postojali i u prethodnim režimima. Pa ipak,
razlika među njima postoji, jer su plinske komore u Auschwitzu, Treblinki i Bergen-Belsenu,
za razliku od staljinističkih logora, bile namijenjene isključivo istrebljenju ljudi.
Sjećanje na teške događaje iz prošlosti, poput ovoga, razumno je i važno, kako zbog
činjenice da se broj očevidaca vremenom smanjuje, tako i zbog boljeg razumijevanja
Drugog svjetskog rata. Taj rat, naime, nije bio poput drugih ratova, jer se njime,
osim zauzimanja područja, željelo promijeniti demografsko, ljudsko i društveno tkivo
okupiranih zemalja – rekao je na posljetku profesor Brunello Mantelli.