Parlamentarna skupština Vijeća Europe odlučno se 27. travnja izjasnila protiv eutanazije.
Nakon trosatne oštre i djelomično vrlo emotivne rasprave, sa 138 glasova protiv, 26
za i 5 suzdržanih odbačen je prijedlog švicarskog liberalnog zastupnika Dicka Martyja.
To znači da ostaje na snazi preporuka iz 1999. godine, kojom se izričito odbacuje
bilo kakav oblik aktivne pomoći pri umiranju. Kritika Katoličke Crkve isticala je
"nejasnoće" u Martyjevu prijedlogu, osobito u obrazloženju u kojem se hvale postignuća
sporne belgijske i nizozemske prakse. Vijeće biskupskih konferencija zemalja EU (ComECE)
u intenzivnom kontaktu s pojedinim zastupnicima isticalo je kako se patnja bolesnih
ne rješava aktivnom pomoći pri umiranju već mjerama palijativne medicine i aktivne
skrbi. Istaknuta su i negativna iskustva Belgije i Nizozemske, kao što su mogućnosti
pogrešne odluke i zloporabe. Sporedno je jesu li na tako većinsku odluku zastupnika
utjecali parlamentarni mehanizmi ili dramatični dojmovi umiranja pape Ivana Pavla
II., istaknuo je Franc Eckert iz Tajništva Austrijske biskupske konferencije. Važno
je da ostaje na snazi odluka kojom se na inicijativu austrijske zastupnice Edeltraud
Gatterer odlučno odbacila svaka aktivna pomoć pri umiranju. Marty je, pak, u razgovoru
s novinarima izrazio veliko razočaranje što se "tri godine uzalud trudio" postići
kompromis u rješavanju problema s kojim se suočava sve više zemalja, naime da se eutanazija
vrši u tajnosti i van zakonskih okvira. Podsjetimo, Vijeće Europe najstarija
je politička organizacija na kontinentu (ustanovljena je 1949. godine), i različita
je od Europske unije 25 zemalja. Sa svojom sveeuropskom dimenzijom, Vijeće Europe
bavi se ljudskim pravima, te kulturnim smjernicama i vrednotama. Ovaj 'ne' eutanaziji
pozitivan je znak. To znači da u Europi još uvijek ima snaga koje poštuju, i žele
da se poštuje, život teškoga bolesnika i umirućega – kazao je za Radio Vatikan biskup
Elio Sgreccia, predsjednik Papinske akademije za život. Jasno je da se može očekivati
ponovni pritisak prema eutanaziji, sa sličnim prijedlozima, budući da je nekoliko
zemalja u Europi odobrilo eutanaziju. Mislim da je u ovome trenutku zadaća katolika,
vjernika i svih onih koji žele poštivanje ljudskoga života u punome smislu, – kazao
je nadalje biskup Sgreccia – razjasniti na doktrinalnoj rasporedbi da nitko ne može
biti gospodar svojega života, i nema onoga tko je ovlašten prekinuti vlastiti, ili
tuđi život. Na praktičnoj rasporedbi, međutim, svu ljubav i skrb valja uložiti u ublažavanje
boli, u takvu terapiju, u razvoj zdravstvenoga sustava koji poštuje pacijenta, umirućega,
i koji ima mogućnosti za odgovarajuću terapiju i liječenje dužne svakome živućem stvoru
– kazao je na koncu biskup Sgreccia. Nizozemska je prva zemlja na svijetu koja je
ozakonila eutanaziju, a nedavno je otvorila put i za neizlječivo bolesnu djecu. U
europskoj sredini, različite su situacije: u Belgiji, eutanazija je dopuštena nakon
provjere posebnoga povjerenstva, i samo nakon navršene 18. godine; u Danskoj se može,
u takozvanoj "biološkoj oporuci", izraziti želja za neodržavanjem na životu umjetnim
putom; u Švedskoj je "pomoć pri samoubojstvu" nekažnjeno djelo; u Španjolskoj se eutanazija
i potpomognuti suicid više ne smatraju ubojstvom; u Njemačkoj, za osobe u nepovratnoj
komi može biti dopuštena eutanazija, prema prethodno izraženoj želji pacijenta i nakon
odobrenja suda.