Predavanje budućega Benedikta XVI. u Subiacu

Prvoga travnja ove godine, dvadeset i četiri sata prije preminuća Ivana Pavla II., njegov se budući nasljednik nalazio u Subiacu, toj benediktinskoj "kolijevci" koja je djelomično nadahnula ime novoga Pape, kako bi primio 'Nagradu svetoga Benedikta za promicanje obitelji u Europi'. Tom je prigodom održao vrlo zapaženo predavanje o razlozima koji su doveli do nespominjanja, u europskome Ustavu, kršćanskih korijena, u odnosu na prepotentno isticanje relativističke misli. U raspravi o definiciji Europe, i o njezinome novom političkom obliku, proigrava se velika odgovornost za današnje čovječanstvo – kazao je, tada još kardinal Ratzinger u izlaganju. Na samome početku, budući je Papa istaknuo kako su velika zla suvremenoga svijeta – od gladi i terorizma, do sukoba kulturâ i nejednake raspodjele Zemljinih dobara – plod sve veće "vladavine" čovjeka nad materijom, koja je u posljednjem stoljeću porasla zajedno sa "svojom razornom moći". Čovjek, pronicljiv i oštrouman, dokučio je već i sastav ljudskoga bića, tako da stvorenje-čovjek ne dolazi više na svijet kao dar Stvoritelja, već kao "proizvod" koji je izabrao sâm čovjek, zahvaljujući svojim stečenim sposobnostima automanipulacije. Ali uspoređujući s ovim tehno-znanstvenim porastom – primijetio je budući Papa – moralna se snaga nije povećala zajedno s razvojem znanosti, i upravo u toj neuravnoteženosti između tehničkih mogućnosti i moralne snage stoji prava i najveća opasnost današnjega svijeta. U znaku te iste neuravnoteženosti, prožele su se dvije prevladavajuće europske kulture – kršćanstvo i prosvjetiteljstvo. Danas se, u Europi i na Zapadu, potvrdio jedan opći "moralizam" - temeljen na ključnim riječima poput pravde, mira i očuvanja stvorenoga – koji se odnosi više na političko-društveno područje nego na ono vjersko i duhovno u punome smislu. Iz toga izobličenja, u kojemu se Bog zamjenjuje "velikim riječima" koje dopuštaju bilo kakvu zloporabu, proizlaze posljedice koje su dovele do nepriznavanja prinosa Evanđelja u razvoju Europe. Nije dostatno da europski Ustav zajamči jednaka prava svim Crkvama: to se odnosi na politički kompromis, a nije povijesno priznanje onoga što su one učinile za Europu. Ne uvjerava niti tvrdnja da bi spominjanje kršćanskih korijena moglo nekoga uvrijediti. Tko bi se uvrijedio – upitao se budući Papa. Muslimani sigurno ne, jer se osjećaju u priličnoj opasnosti od zapadnoga "sekularizma" koji niječe vlastite korijene, a još manje Židovi, budući da njihovi korijeni, kao i oni kršćanski, potječu od Brda Sion. Smatrati "mrtvima" korijene prošlosti, koji su ipak povijesno oblikovali Europu, znači da u novome identitetu kontinenta, koji je određen isključivo prosvjetiteljskom kulturom, Bog nema veze s javnim životom i s temeljima države. Ta zamršena ideologija slobode vodi do dogmatizma koji pokazuje sve veće neprijateljstvo prema slobodi – kazao je tada još kardinal Ratzinger, budući Benedikt XVI. te napomenuo kako to znači da nam korijeni trebaju kako bismo preživjeli i da ne trebamo izgubiti Boga iz vidika, ako ne želimo da nestane ljudsko dostojanstvo. Iako to nije odbijanje prosvjetiteljstva i modernizma, budući da je Drugi vatikanski sabor priznao duboko podudaranje dviju kultura, te pozvao na istinsko pomirenje Crkve i modernizma, što je najveća baština koju trebaju čuvati obje strane – zaključio je papa Benedikt XVI.