Nomen est omen

U središtu pozornosti svjetskih medija prošlih su dana bili kandidati za novoga papu. Kratka priopćenja Tiskovnog ureda Svete Stolice s općih kongregacija, kardinali koji uskraćuju izjave i komentare te sve odredbe o tajnosti konklava ostavljaju medijima dovoljan prostor za analize, prognoze i nagađanja. Naveliko se raspravlja lo i o imenu koje će novi papa izabrati, jer - nomen est omen. Izbor imena pape je znamen, slutnja, program, prva naznaka u kojem će smjeru novi poglavar povesti Katoličku C rkvu. No, početak mu zapravo seže u prvo kršćansko tisućljeće - posljednjeg dana 523. godine Rimljaninu Merkuriju činilo se nedostojnim službe Kristova namjesnika na zemlji nositi ime poganskog idola te je uzeo ime Ivan. Slič ni su razlozi naveli Oktavija da se umjesto imenom rimskog cara nazove Ivan XII. (955-964). Saksonac Bruno je, pak, svoje ime smatrao previše barbarskim i odlučio se promijeniti ga u Grgur V. (996-999). Iz strahopoštovanja prema apostolu Petru dva su njegova nasljednika imenjaka promijenila ime - Ivan XIV. (983-984) i Sergije IV. (1009-1012). No, od Sergija IV. gotovo su sve pape pri preuzimanju službe izabrali novo ime, premda se povjesničari ne slažu u potpunosti iz kojih razloga. Neki navode utjecaj redovničkog života, u kojem se kod polaganja zavjeta dobiva novo ime, neki pak tvrde da se time željelo iskazati svojevrsno preuzimanje novog identiteta. Ta je tradicija u tisuću godina prekinuta samo u tri navrata. Svoja su krsna imena zadržali pape renesanse Julije II. (1503-1513), Hadrijan VI. (1522-1523) i Marcel (1555), čiji je trotjedni pontifikat najkraći u povijesti papinstva. Novi papa može birati između 82 imena, među kojima su neka osobito omiljena - Ivan (23), Grgur (16), Benedikt (15), Klement (14), Inocent (13), Lav (13) i Pio (12). U posljednjih 400 godina 34 papa svoj je izbor ograničilo na 11 imena među kojima se svaki po sedam put pojavljuju Klement i Pio. U proteklom stoljeću bio je samo jedan Ivan - Angelo Giuseppe Roncalli kao Ivan XXIII. Ivan Pavao I. bio je 1978. prvi crkveni poglavar u povijesti koji je izabrao dvostruko ime, namjeravajući iskazati kako će slijediti put svoja dva izravna prethodnika Pavla VI. i Ivana XXIII.