Život "poniznoga radnika u vinogradu Gospodnjem"

Benedikt XV I. je izabran za papu na dan pape Lava IX., koji je također bio Nijemac. Ponizni radnik u Božjemu vinogradu – tako se, snagom jednostavnosti, Benedikt XVI. predstavio svijetu. Poniznost je upravo obilježje po kojemu se raspoznaje novi Papa, "sluga slugu Božjih". Skromnoga je podrijetla Joseph Ratzinger, rođen 16. travnja 1927. godine, u malome bavarskom mjestu Marktl am Inn, u pobožnoj obitelji zemljoradnika. Taj je dan Velika subota, na što se više puta osvrnuo Papa, napominjući kako je tu činjenicu uvijek smatrao važnim znakom Providnosti. Velika je pobožnost mladoga Josepha prema Gospi, što ga povezuje s njegovim prethodnikom. Josephov je otac bio policijski povjerenik, a kada je Hitler došao na vlast, ja vno je izrazio svoje gnušanje prema nacizmu. Roditelji su snažno utjecali na oblikovanje Josephove naravi. S 24 godine, 29. lipnja 1951., zaređen je za svećenika, zajedno sa starijim bratom Georgom. Osim svećeništva, dvojicu braće povezuje i ljubav prema glazbi. Joseph svira glasovir i cijeni Mozarta, a brat postaje ravnatelj pjevačkoga zbora u Regensburgu. Mladi se Benedikt XVI. jako zanima za teološki i filozofski studij, te tako 1953. godine, disertacijom na temu "Narod i dom Božji u crkvenome nauku svetoga Augustina" postiže doktorat iz teologije. Sa samo 30 godina postaje slobodni profesor, te predaje u Bonnu i Münsteru, a potom, od 1966. do 1969. godine, na uglednome sveučilištu u Tübingenu. Iste godine, 1969., postaje redovni profesor dogmatike i povijesti dogmî na sveučilištu u Regensburgu, a imenovan je i zamjenikom predsjednika sveučilišta. U to je vrijeme već poznat na međunarodnoj razini, nakon što je 1962. godine sudjelovao, kao teološki savjetnik kölnskoga nadbiskupa Josepha Fringsa, na Drugome vatikanskom saboru. Upravo se tada njegov put počinje ispreplitati s onim Ivana Pavla II., tada mladoga poljskog biskupa, koji je također bio nazočan na saboru. Godine koje je proveo kao sveučilišni profesor, urodile su brojnim publikacijama, među kojima se posebice ističe zbirka predavanja pod naslovom "Uvod u kršćanstvo", objavljena 1968., i antologija raspravâ pod naslovom "Dogma i objava", iz 1973. godine. "Razgovor o vjeri" objavljuje 1985., a 11 godina poslije "Sol zemlje". Godine 1977. Pavao VI. ga imenuje nadbiskupom Münchena i Freisinga, te je tako postao prvim dijecezanskim svećenikom, nakon 80 godina, koji je preuzeo pastoralno vodstvo velike bavarske biskupije. 'Cooperatores veritatis' (Suradnici Istine), geslo je koje je izabrao za nadbiskupski grb, a koje predstavlja poslanje kojemu Benedikt XVI. u cijelosti posvećuje svoj život. Na konzistoriju 27. lipnja 1977. godine, papa Montini ga uvrštava u Kardinalski zbor. Tijekom četiri godine koje je proveo na čelu Crkve u Bavarskoj, u središte stavlja Euharistiju, i veliku pozornost posvećuje problemima vezanima uz ženidbu i obitelj. Zanimljivo je da je 1980. godine, na općoj skupštini Biskupske sinode, održao izlaganje na temu "Zadaće kršćanske obitelji u suvremenome svijetu". Godinu dana poslije, 25. studenog 1981., Ivan Pavao II. imenuje ga pročelnikom Zbora za nauk vjere, i tako započinje uska suradnja između poljskoga Pape i njemačkoga kardinala, koja se prekinula tek smrću pape Wojtyłe. To je istovremeno i početak iskrenoga prijateljstva između dva čovjeka koji su vlastiti život posvetili Kristu i služenju Crkvi. Te su osjećaje svi mogli primijetiti u ganuću Benedikta XVI., tijekom pogrebne Mise za Ivana Pavla II. Dužnost branitelja identiteta vjere, kardinal Ratzinger je ustrajno obnašao više od 23 godine. Ovo zanimanje – povjerio je u jednome razgovoru za našu radio postaju – izaziva protivljenje i negativne reakcije. Ali, moram reći da je također mnogo onih koji su zahvalni zbog toga što je Crkva i dalje snaga koja izražava vjeru i daje temelj na kojemu se može živjeti i umrijeti. A to me tješi – objasnio je. Predsjednik Papinskoga biblijskog povjerenstva i Papinskoga međunarodnog teološkog povjerenstva, 1993. godine uvršten je u Red kardinalâ biskupâ, a 30. studenog 2002., Sveti Otac prihvaća izbor kardinalâ iz reda biskupâ, te ga imenuje dekanom Kardinalskoga zbora. Bio je također predsjednik povjerenstva za pripremu Katekizma Katoličke Crkve, koji je nakon šest godina rada predstavljen Ivanu Pavlu II. Prije nego što je izabran za Papu, Benedikt XVI. se više puta, posljednjih godina, suočavao s intelektualcima iz necrkvenoga svijeta, u raspravama o aktualnim temama, od vjere do relativizma. Tako je na susretu s predsjednikom talijanskoga Senata nastala knjiga pod naslovom "Bez korijena", u kojoj su sadržana razmišljanja o Europi, kršćanstvu i islamu. Veliko je zanimanje papa Benedikt XVI. pokazao i za crkvene pokrete. Oni – kako je kazao – mogu biti vrlo korisni jer posjeduju misionarski zanos samih početaka. Izborom imena Benedikt, Papa prihvaća baštinu, šesnaesti put u povijesti, jednoga od najviše voljenih svetaca na svijetu.