Uz liturgijska čitanja II. vazmene nedjelje razmišlja don Mislav Hodžić

Svjetlost uskrsnoga jutra u kojemu je živi Gospodin ostavio hladan i prazan grob učenicima je zasjala tek uvečer toga istoga dana. Premda su čitav taj dan slušali ushićena svjedočanstva žena koje su vidjele Uskrsloga, njihova srca još uvijek su bila nemirna želeći i iščekujući vlastiti susret s njim. Gospodin je to znao i hoteći susresti prijatelje ulazi u dvoranu te staje među njih u sredinu zauzimajući mjesto ne samo u sredini sobe, nego još više središnje mjesto njihova novoga života, ulazeći u središte samoga srca koje uvijek proniče do kraja. I pozdravlja ih riječima: „Mir vama!“. Pitamo se zašto je jedan takav, pomalo i neobičan pozdrav, triput ponovljen prilikom Gospodinova ukazanja učenicima? Susret zasigurno nije bio siromašan riječima, ali evanđeoski izvještaj ljubljenoga učenika donosi ono najbitnije. U strahu od židova učenici su zatvorili vrata, a na prvi glas Gospodinov i riječi „Mir vama!“ uzmaknuo je i nestao svaki strah. „To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.“ Svaki strah uvijek zatvara vrata punini života, ograničava prostor slobode, guši radost i zarobljava čovjeka u nemiru. Prvim darivanjem mira Gospodin je ušao u zatvorenost te iznutra pobijedio strah učenika. Očima vjere gledajući u središtu svoga života zauvijek prisutnoga Gospodina, apostoli se više nikada nisu dali okovati strahom. Isus ih i drugi put pozdravlja „Mir vama“. Zna Gospodin u tom trenutku da srca učenika podnose još jedan teški teret. Radost gledanja uskrsloga Učitelja maglile su suze zbog iznevjerenoga prijateljstva, napuštanja u muci, zatajenja i bijega. Pred sjajem Uskrsloga prepoznaju apostoli ne samo njega, nego i vlastitu grešnost i slabost. Svojim drugim pozdravom „Mir vama“ Isus udjeljuje oproštenje, obnavlja prijateljstvo te vraća grijehom izgubljeni mir dušama ljubljenih. Ovo je bio povlašteni i pravi trenutak da Uskrsnuli Gospodin, upravo na sam dan Uskr sa, apostolima dade vlast i snagu uskršavanja i oživljavanja duša: „Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“ Apostoli, kao svećenici koji su i sami potrebni oproštenja, u ime Božje će po sakramentu ispovijedi s milosrđem i ljubavlju dijeliti oproštenje i mir kako se i izgovara u obrascu odrješenja grijeha. Ne zaboravimo da Krist po oproštenju daruje mir. Nakon osam dana Gospodin će se ponovno ukazati učenicima i pozdraviti ih na isti način: „Mir vama!“ Tomu, koji prethodnu nedjelju nije bio zajedno s drugim učenicima te im nije vjerovao da su vidjeli Gospodina, Isus će pozvati da se dotičući njegovih rana uvjeri kako je to zaista on. Sumnje će napadati srca vjernika i nevjera će uvijek nanovo željeti unijeti nemir i nerazumijevanje u ljudske živote i odnose. Zato će nas Gospodin sa svakim novim danom pozivati da vjerom i razumom dotičemo znakove njegove ljubavi te mu ispovijedamo predanje svoga života u njegove ruke: „Gospodin moj i Bog moj“. Draga bra ćo i sestre, neka vam Gospodin po čistoći srca otvori oči radosne vjere da slobodni od svakoga straha živite u njegovoj prisutnosti. Mir vama!