Teolog Gianfranco Ravasi o uskrsnoj poruci Urbi et Orbi

Valja aktivno sudjelovati na euharistijskoj gozbi – ovim je riječima i u današnjoj poruci Sveti Otac želio vjernicima ponovno istaknuti važnost središnjega sakramenta u životu Crkve. Još je šire to napisao u uskrsnoj poruci Urbi et Orbi – Gradu i svijetu, ušavši u srž evanđeoskoga odlomka o Emausu. S duhovnoga stajališta, taj je događaj vrlo simboličan – kazao je u razgovoru za Radio Vatikan teolog mons. Gianfranco Ravasi. Emaus bi, u određenome smislu, moglo biti bilo koje naselje na našemu planetu, koje posjeduje dvoranu u kojoj se, unutar kršćanske zajednice, slavi Euharistija. Priča se iz Emausa potvrđuje u svim našim zajednicama, svaki put kada se otvore naše oči vjere. A to se na najviši način, stalno događa u Euharistiji. Na novinarovu primjedbu kako je, nakon što je bio prepoznat, Isus nestao, ali je ostao izlomljeni kruh, a to je snažan znak i za nas, dan ašnje kršćane, mons. Ravasi je napomenuo kako se uskrsloga Krista neće više moći doživjeti kao što se to događalo u prvim zajednicama. Sada ga se može doživjeti u novome obliku, i to na poseban način u trenutku u kojemu se lomi kruh. Ta je njegova nazočnost drugačija, ali istovjetna, te nastavlja djelovati, objavljivati se, govoriti i paliti žar u srcima onih koji se hrane tim kruhom, i koji piju iz onoga kaleža. Osvrnuvši se na koncu na Papin poziv svećenicima, u pismu za Veliki četvrtak, neka dopuste da ih se "blaguje" poput hostije koju posvećuju, i povezavši to s patnjama Svetoga Oca, mons. Ravasi je kazao kako je Papin trpeći lik izraz strpljivoga Kristovog tijela na Križu, ali uvijek pruženoga prema slavi uskrsnuća, prema nadi. Možemo reći da je papa Ivan Pavao II., na neki način, uzor, jedna vrsta ikone u koju svi trebaju ući i izvršiti istu službu i poslanje – zaključio je mons. Ravasi.