Na uskrsni ponedjeljak Papa niej blagoslovio vjernike na Trgu sv. Petra

Uskrsni ponedjeljak, drugi dan Vazmene osmine, danas je zasjenjen brigom za zdravlje pape Ivana Pavla II., koji nije pr edmolio molitvu Kraljice neba, marijansku molitvu koja se u uskrsno vrijeme moli umjesto Anđeoskoga pozdravljenja. Ipak, na Trgu svetoga Petra okupilo se i dugo zadržalo na tisuće vjernika, plješćući pod Papinim prozorima u znak blizine i sudjelovanja u njegovoj patnji. Ta se patnja mogla jasno vidjeti jučer, kada je Sveti Otac s prozora svoje radne sobe pratio čitanje svoje uskrsne poruke, koju je pročitao kardinal Angelo Sodano, prije nego što je samo rukom udijelio tradicionalni blagoslov "Urbi et Orbi" – Gradu i svijetu. Papa nije želio propustiti i ne dati ga osobno onima koji su ga, na Trgu svetoga Petra i u čitavome svijetu putem televizije, očekivali. Na ove dane, pune znakovitih događaja, osvrnuo se otac Federico Lombardi, direktor programâ naše radio postaje, te primijetio kako smo se priviknuli, posljednjih godina, na Uskrsni ponedjeljak, 'Kraljice neba' moliti zajedno s Papom. Danas je trg bio pun vjernika i hodočasnika, ali Papin je prozor ostao zatvoren. Unatoč neizbježnome žaljenju zbog toga, zadovoljni smo, jer dobro je da Papa nastavi s oporavkom bez velikih napora. Uostalom, iza onoga prozora svejedno osjećamo njegovu nazočnost, u molitvi, i prisjećamo se vrlo živih emocija koje smo osjetili jučer, kada se otvorio onaj prozor, a njegov lik dugo ostao u središtu naših pogleda – kazao je o. Lombardi. Dok se čitala njegova uskrsna poruka, obzor se oko nas širio prema granicama svijeta, a mi smo još jednom, zajedno s njime, postajali sudionici radosti i nade, žalosti i tjeskobe svih ljudi, čiji je tumač on, i to sve snažnije tijekom svojega dugog papinstva, sve do ovih izvanrednih dana u kojima nas je njegovo svjedočanstvo trpljenja i vjere pratilo, i tako nam djelotvorno pomoglo da uđemo u otajstvo Kristove muke i uskrsnuća. Mnoštvo je očekivalo blagoslov i nadalo se da će čuti Papin glas. Ali, tišina je potrajala, a blagoslov je udijeljen samo rukom. Nama je to dovoljno. Razumjeli smo što nam je Papa želio reći, i koliko nas je želio blagosloviti. Čudnovato, u onim trenucima tišine, kratkima i dugima istovremeno, uistinu dramatičnima, to smo još snažnije shvatili nego tijekom uobičajenoga niza čestitki na 60 različitih jezika. Ona tišina nabijena emocijama i željom za komuniciranjem, jačom od mogućnosti, opet nam je govorila, možda kao nikada dosad, na općem jeziku ljubavi, kao i potpunoga sudjelovanja u ljudskim zbivanjima, i poniznoga i pouzdanoga prikazivanja, Otkupitelju ljudi i Očevome milosrđu, toga čudesnog i dramatičnog doživljaja – kazao je na koncu razmišljanja o. Lombardi.