2005-03-19 19:03:20

Uz liturgijska čitanja nedjelje Muke Gospodinove razmišlja vlč. Josip Bošnjaković


Uz liturgijska čitanja nedjelje Muke Gospodinove razmišlja vlč. Josip Bošnjaković ( RealAudioMP3 )

Je li bilo tjedna, dana u našoj godini, a da se na ovaj ili onaj način nismo susreli s nekim problemom, brigom, patnjom, križem. Vjerujem da nije jer je to stvarnost života koja nas prati. No, ne u tom smislu da je neizbježno prokletstvo nego naprotiv blagoslov za sve one koji svakodnevno prihvaćaju svoj križ i nose ga u vjeri svoga srca i razuma. Na taj način kako govori Sv. Pavao «ludost križa» otrkiva se u mudrosti života. No, koliko god križ bio blagoslov i put prema spasenju, danas, u našem društvu, na mnogo načina želi se izbjeći govor o patnji i ne samo izbjeći govor nego na prisilan način je i ukloniti iz našega društva – dovoljno je sjetiti se eutanazije. Patnja, križ, žele se iskorijeniti, no iskorijenjivanjem drveta križa moglo bi uvenuti lice zemlje. Takvim činima, uklanjanja onoga što je slabo i nemoćno, diže se hvalospjev sebičnosti koja se jedino rastočiti može u prihvaćanju patnje koja svojom prisutnošću daje i jednu drugačiju sliku ovome svijetu. Nisu li mnoga djela umjetnosti, napose književne, glazbene, a i drugih grana umjetnosti bili plod svakodnevnih križeva? Zar ne bi mogao svatko od nas iz svog života posvjedočiti da su upravo neka patnja, križ bili put koji nas je vodio k cilju? Zar nam nisu mnoge teške situacije našeg života pomogle učiniti par koraka naprijed prema mudrosti. Govor patnje, govor križa paradoksalan je, ali plodan. Stoga i izreka da na drvetu križa rastu plodovi ljubavi ima svoje duboko utemeljenje. Nalazimo se u nedjelji Cvjetnice s kojom započinjemo Veliki tjedan u kojem na poseban način želimo razmišljati o Kristovom životu, patnji, smrti i uskrsnuću. I ne samo razmišljati o Kristu, nego želimo i svoj kršćanski život sjediniti s Kristovim, kako bi naš život, naša patnja i naš pogled prema zadnjim koracima našega života dobili smisao. Naći smisao svakidašnjem životu u snazi otajstva Velikog tjedna potpora je našim svakidašnjim koracima, potpora je koja se svakim euharistijskim slavljem u nama obnavlja. Zastanimo ovih dana razmišljajući o najdubljim, za nas najbitnijim, otajstvima vjere, kako bi razmišljajući o njima pronašli razloge našega življenja koji se kriju u bezuvjetnoj ljubavi Božjoj prema čovjeku, utjelovljenoj u Isusu Kristu. Tek tada, kad dopustimo da u nama zaživi vjera kao odgovor na poziv Božje ljubavi, postat ćemo i dionici Kristovog uskrsnuća u našem svakodnevnom životu. Slušajući izvještaj Kristove patnje i smrti po evanđelisti Mateju neka se u dubini našeg bića gradi vjera koja neće biti nošena i gašena trenutnim patnjama i križevima. S današnjim danom, s Cvjetnicom, obilježavamo Kristov svečani ulazak u Jeruzalem. Isti narod koji je klicao «Hosana Davidovu Sinu», doskora kliče «Raspni ga, raspni». Krist ostaje isti – «jučer, danas i uvijek» s istim pozivom prema svakom, i onome koji mu kliče, i onome koji ga progoni da prihvatimo ljubav Božju koju nam je navijestio i da tu istu ljubav naviještamo. Ponajprije tamo gdje živimo i s kime živimo. Amen.








All the contents on this site are copyrighted ©.