Druga korizmena propovijed oca Raniera Cantalamesse

Euharistija u Ivanovoj i Pavlovoj viziji, bila je tema druge korizmene propovijedi oca Raniera Cantalamesse za članove Vatikanske kurije. Dar koji Bog čini, darujući se čovjeku, po Krist u , u Euharistiji, mora potaknuti sve kršćane da svoj život daruju Ocu i braći – kazao je papinski propovjednik. Euharistija nas čini sličnima Kristu, pomaže nam živjeti od njega i za njega, zahvaljujući otajstvu zajedništva, svojstvenoga sakramentu koji čini nazočnim otajstvo utjelovljenja i otajstvo Uskrsa. Svoje viđenje Euharistije sveti Ivan temelji na utjelovljenju, koje on slavi od prvih riječi svojega uvoda. Iz toga viđenja – objasnio je o. Cantalamessa – razvila se "aleksandrijska" euharistijska duhovnost, za koju je Euharistija "sjeme besmrtnosti" posijano u čovjeku, a po kojemu postajemo "sutjelesni" s Kristom preko zajedništva s njegovim Tijelom i Krvlju. Osim toga, ovo viđenje na poseban način ističe ulogu Oca u Euharistiji. Osim što nam Otac daje Euharistiju, on sebe daje u Euharistiji. Budući da postoji samo jedna nedjeljiva božanska narav, primajući božanstvo Sina, primamo također Oca. Tko vidi mene, vidi Oca; to znači također tko prima mene, prima Oca – objasnio je o. Cantalamessa. Poimanje Euharistije u propovijedanju svetoga Pavla, temelji se ponajviše na pashalnoj žrtvi, a nadahnulo je antiohijsku duhovnost. Ovo se poimanje ne suprotstavlja poima nju sv. Ivana, nego ga naprotiv obogaćuje i upotpunjuje. U ovome slučaju, Euharistija, više nego stvarna nazočnost osobe, shvaćena je kao sjećanje na događaj, na smrt i uskrsnuće Kristovo – kazao je o. Cantalamessa te objasnio kako beskrajna ljubav prema Bogu Isusa svakodnevno potiče da mu daruje vlastiti život, pozivajući svoju braću da se pridruže daru, kako bi stigao Ocu kao dar sve njegove djece. Kada kršćani pristupe Pričesti, to je kao da preuzimaju obvezu. Znademo da tko potpiše neku obvezu, dužan je poštivati vlastiti potpis. To znači da nakon Mise i mi trebamo od svojega života učiniti dar ljubavi za Oca i za braću. Cijeli život kršćanina, a ne samo vrijeme trajanja Mise, postaje tako euharistija – kazao je o. Cantalamessa. Na konc u razmišljanja papinski se propovjednik osvrnuo na ženidbu, koja je, u poimanju vjere, oduvijek smatrana simbolom jedinstva između Krista i Crkve. To jedinstvo ističe smisao "pripadnosti", ne samo duhovne, veći i fizičke, kršćana Kristu. Pomisao da naše čo vješ tvo postaje Kristovo čovje š tvo, neiscrpan je razlog za divljenje i utjehu, ali je i velika odgovornost. Ako su moje oči i moja usta postali Kristovi, kako bih dopustio svojemu pogledu ne skanjivati se pred pohotnim slikama, svojemu jeziku govoriti prot iv brata, a svojemu tijelu služiti kao sredstvo grijeha – upitao se na koncu o. Cantalamessa.