Razmi šljanje uz l iturgijska čitanja 4. korizmene nedjelje

Uz liturgijska čitanja 4. korizmene nedjelj e razmišlja vlč. Josip Bošnjaković: ( )

Vjerujem da smo se u životu koji put susreli s osobom koja je slijepa. Kakav je svijet te osobe? Kako ona doživljava stvarnost budući da joj je uskraćeno ono što većina ljudi može svojim zdravim očima vidjeti? Nužno je upućena na druge, na pomoć drugih, ovisna je o drugima. Iskustvo je to koje čovjeku na težak, bolan način, pokazuje da bez drugih ne može živjeti. I ne samo osoba koja je slijepa, nego svi smo nužno upućeni jedni na druge. No, ono što je teže od fizičke bolesti, od sljepoće, jest sljepoća duha u kojoj se osoba zatvara u svoj svijet i ne dopušta da očima duha i srca prihvati ono što se oko nje događa. U današnjem Ivanovom Evanđelju pisac nam stavlja pred oči slijepca od rođenja, Isusa, farizeje i roditelje slijepca od rođenja. Na poseban način pak primjećuje se razgovor, sukob, slijepca od rođenja i farizeja koj e Isus naziva slijepima jer grijeha svoga ne vide. Isus, prolazeći ugleda Čovjeka slijepa od rođenja, sažalio se nad njegovom bolešću i vraća mu vid. Darovao je slijepom čovjeku ono što je njemu tada bilo najpotrebnije, darovao mu je da bude dionik radosti gledanja svega onoga što je Božja ruka stvorila. Uslišao je jedinu molbu sljepčevu, otklonio jedinu njegovu brigu. Naša narodna poslovica kaže: Bolestan čovjek ima samo jednu brigu, a zdravi na tisuće. Isus ozdravlja slijepca. No, farizeji ne dopuštaju ta ko lako da se takva promjena, i to na dobro, tako lako ostva ri. Isus ih je sablaznio što subotom ozdravlja čovjeka. Božje stvorenje, te tako zanemaruje zakon što ga Mojsije, čovjek, zapisa. Blještavilo zakona zaslijepilo je oči farizeja za potrebu čovjeka, za potrebu bližnjega. Nisu ostavili mogućnost da taj čovjek, slijepac, može i drugačije živjeti, nisu u sebi dopustili da se na njemu ostvari promjena. U najmanju ruku mogli su bili tolerantni, podnositi druge. Danas, u današnjem društvu, od mnogih se tra ži da budu tolerantni, podnošljivi prema tuđem mišljenju, drugačijoj kulturi, no kršćanstvo u svojoj biti puno je više od podnošenja drugoga, ono je uvažavanje drugoga, prihvaćanje drugačijih stajališta i razmišljanja, ono je u svojoj biti ljubav prema bli žnjemu. Krist je to na konkretan način pokazao ozdravivši slijepca od rođenja. Nama nije dano da ozdravljamo slijepce od rođenja i da im vraćamo vid, ali nam je dano ne samo da budemo tolerantni, nego da ljubimo čovjeka pokraj sebe. Kad se nađemo u sukobu između zakona i čovjeka da izaberemo čovjeka. Zadivljuje iz današnjeg evanđelja jednostavnost slijepca koja se očituje u odgovorima na pitanja koja mu upućuju farizeji koji su pritisnuti težinom ostvarivanja zakona te tu težinu kao da žele prenijeti na druge. Slijepac je svjestan što mu je Krist uč inio, i u jednostavosti svoga srca to i svjedoči pred drugima. Krist je za slijepca i u fizičkom smislu riječi bio Svjelost svijeta, no još više od toga Krist je Svjetlost svijeta za našu svakodn evicu kakva god on a bila. Mnogi su trenuci u životu koji traže od čovjeka da u tami srca, tami grijeha, tami sebičnosti, traži iskru svjetlosti koja daje snagu, smjer, pogled prema malom koraku koji mu je činiti. Korizma je vrijeme upravo kada se na različite načine pokorom i molitvom oslobađamo i molimo Boga da nas oslobodi od sebičnosti i oholosti. Dopustimo Isusu da nas promijeni svojom svjetlošću; dopustimo drugima da smiju biti drugačiji od nas. Nemojmo mjeriti svijet i ljude oko nas svojim mjerilima i zakonima, nego mj erilima Boga što stvori čovjeka da hodi u svjetlosti svoga srca. Amen.