Predstavljanje knjige "Teologija Novoga zavjeta" Joachima Gnilke

Joachim Gnilka, autor je Teologije Novoga zavjeta , koju su zajednički objavili zagrebačka Kršćanska sadašnjost i freiburški nakladnik Herder. O knjizi govori Boris Rotar.

Teologija je govor o Bogu. A mi smo teolozi izgubili bezbrižnost govorenja o Bogu. I to je dob ro. Jer o Bogu se ne može govoriti kao o nekom stablu, kao o nekom drugom čovjeku ili o nekim drugim izvanjskim stvarnostima, koje nužno zahtijevaju da se o njima govori zato što se jednostavno pojavljuju u prostoru naših iskustava na nekom određenom mjestu, napisao je svojedobno Karl Rahner. Teološki bezbrižan govor o Bogu koji je zanemarivao njegovu neizrecivost ili ju je površno uzimao, doveo je do toga da je riječ «Bog» potisnuta iz ozbiljnog ljudskog govora i da se zadržala još samo u praznim frazama i besmislenim tvorevinama riječi. Ta pozadina predstavlja općenit i uobičajen problem koncipiranja svake teologije pa i one Novog zavjeta, piše autor. Da i Novi zavjet govori bezbrižno o Bogu mogao bi govoriti podatak da se on spominje 1318 puta, ali Novi zavjet govori o Božjem djelovanju u Isusu Kristu, a time i o iskustvima što su ih imali ljudi vjerujući u to osloboditeljsko i spasiteljsko djelovanje i svjedočeći za nj. Novozavjetna se teologija ne bavi time i nju je moguće označiti kao opisivanje Božjeg spasiteljskog djelovanja u Isusu Kristu kako nam je ono zasvjedočeno u Novom zavjetu ili u njegovim pojedinačnim spisima. Središte tog osloboditeljskog djelovanja jest Isusov križ i njegovo uskrsnuće od mrtvih, sažeto i ponuđeno u kerigmi: »Krist je umro za naše grijehe sukladno Pismima…» Tu već kao u nekoj posebnoj zgusnutosti dolaze do izražaja najvažniji čimbenici u razvoju teologije. To su Krist kao priznanje vjere, čovjek u svojoj izgubljenosti i svome grijehu, čovjekovo otkupljenje po Kristu, povezanost s pismima Starog zavjeta i dovršenje. Teologija Novoga zavjeta otvorena je prema svjedočanstvima Staroga zavjeta o Bogu tj. i prema spisima Staroga zavjeta. Danas se tako govori o hebrejskoj i grčkoj Bibliji, a ne o Starom i Novom zavjetu. Ključ za razumijevanje Starog postaje Novi zavjet, a ta otvorenost svjedoči da je Bog Staroga saveza i Bog Novoga tj. Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev istovjetan je s Bogom i Ocem Isusa Krista koji je u njemu bio na djelu na nov i konačan način i u posvemašnjoj slobodi, što znači i u milosti, kaže Gnilka. U pokušaju traženja konkretnog središta obaju zavjeta tj. cijele Biblije, ne može se doći ni do kakvog određenijeg rezultata, osim spomenute Božje istovjetnosti zaključuje autor. Četiristotinjak obimnog fusnotama popraćenog štiva, korisnog kako studentima tako i svakome koga zanima stručno iščitavanje Novoga zavjeta.