O pća skupština Papinske akademije za život

Izrazi "kvaliteta života" i "etika zdravlja", tijekom godinâ promijenili su svoje značenje, postajući tako jedna vrsta "religije zdravlja" koja opravdava eutanaziju, eugenizam, i pobačaj – istaknuto je danas u Tiskovnome uredu Svete Stolice, tijekom predstavljanja opće skupštine Papinske akademije za život, koja će se održati od 21. do 23. veljače u Vatikanu. Zdravlje je važno ljudsko dobro, ali ne može ga se smatrati apsolutnim dobrom – naglasio je nadbiskup Elio Sgreccia, predsjednik Papinske akademije za život, te istaknuo razvoj pojmova kvalitete života i etike zdravlja. Prema određenome poimanju kvalitete života – kazao je nadbiskup – potvrđuje se da tamo gdje ne postoji prihvatljiva razina života, sam život gubi na vrijednosti i ne vrijedi živjeti ga, te se tako otvara područje eutanazije i eugenizma. Odkako je Svjetska zdravstvena organizacija definirala zdravlje kao potpuno fizičko, mentalno i socijalno blagostanje, ta je vrednota postala utopijska i mitska – upozorio je nadbiskup. Osvrnuvši se potom na tri čimbenika koji su odredili pojmovni obrat dvaju izraza, nadbiskup Sgreccia je istaknuo čimbenik filozofske naravi, odnosno utilitarističku i hedonističku filozofiju. Dobro je svedeno na traženje užitka i svladavanje boli. Drugi je čimbenik kulturni, a to je etički sekularizam i ravnodušje. Ne postoji zagrobni život, ne postoji blažena vječnost, niti bol ima smisao. Treći je čimbenik ekonomsko-socijalni: istinska ili navodna raspoloživost ekonomsko-socijalnoga blagostanja koje je cilj svjetske politike. Ipak, iako zdravlje ne predstavlja krajnje dobro osobe, - napomenuo je nadbiskup Sgreccia – ono je vrlo važno ljudsko dobro koje zahtijeva moralnu dužnost očuvanja, potpore i spašavanja. Doktor Manfred Lütz, psihijatar i član Papinske akademije za život, u svome je izlaganju na današnjemu predstavljanju upozorio na opasno potvrđivanje neke vrste "religije zdravlja". Vrlo su teške etičke posljedice ovoga novog gotovo religioznoga i međunarodnoga, pokreta. Ako zdravlje predstavlja najvišu vrednotu, onda je zdrav čovjek pravi čovjek. A tko nije zdrav, a posebice tko ne može ozdraviti, prešutno postaje čovjek drugoga ili trećega reda. Iz toga proizlazi da se neizlječive bolesnike i osobe s posebnim potrebama potiskuje na rub društva – upozorio je dr. Lütz te dodao kako je tijelo za kršćane hram Duha Svetoga; stoga je zdravlje toga tijela visoka vrednota. Ali nikada, u čitavoj kršćanskoj tradiciji, zdravlje nije bila najviša vrednota – zaključio je dr. Lütz.