Uz liturgijska čitanja Četvrte nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Alejandro Castillo

Uz liturgijska čitanja Četvrte nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Alejandro Castillo ()

Današnji ulomak evanđelja koji navješćuje «blaženstva» je, bez sumnje, jedan od najpoznatijih dijelova evanđeljakoje je mnoge zadivilo. Neki misle da su blaženstva uzorni programkršćanskog života, a mnogi drugi vide u njima Charta Magna, to jest, «ustav» Božjega Kraljevstva.

Unatoč svemu, usuđujem se reći da je mnogima ovaj ulomak nešto sasvim neshvatljivo. Koliko puta smo i mi slušajući ove Isusove riječi ostalizadivljeni, ali u dnu, smo mislili da su neostvarive u svijetu u kojemu živimo, ili pak, da su korisneisključivoza jednu skupinu privilegiranih kao što su bili apostoli u Isusovim danima.

«U ono vrijeme, veli evanđelje, Isus ugledavši mnoštvo uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. Onprogovori i stane ih naučavati». «Ono vrijeme», braćo i sestre, je naše vrijeme, mi smo ti koji se približavamo Isusu da bi ga slušali. Jedino u toj blizini, u tom zajedništvu života s Kristom možemo dokučiti snagu i ljepotu ovih blaženstava.

Ona su, prije svega, obećanjeprave sreće koja je moguća jer je Bog htio, u osobi Isusa Krista, postati zauvijek nama blizak.Isus u ovim riječima, budući da iz obilja srca govore usta, pokazuje nam svoje srce, srce koje je čvrsto sazdano u Očevoj ljubavi koji je izvor životne snage isreće za svakog čovjeka. Blaženstvo, odnosno, istinska sreća je moguća u Kristu, zato kaže: «Blago siromasima duhom: Njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima, blago krotkima, blago gladnima i žednima pravednosti, blago milosrdnima pa čak i blago progonjenima zbog pravednosti....».

Mi, danas, promatrajući Krista raspetoga i uskrsloga, promatramo ustvari, ispunjenje ove sreće koja se ne utemeljujena promjenjivosti ili prolaznosti našeg ljudskog življenja nego u Božjoj naklonostiprema siromasima, ožalošćenima,krotkima, gladnima, žednimapravednosti, čistima srcem, mirotvorcima i progonjenima. U tom duhu blaženstva su obećanja koja se netiču samo budućnosti nego i sadašnjosti jer rasvjetljuju ljudskiživot pa kad je i označen neizvjesnošću, žalošću i nepravdama.

Sveti Pavao, čije obraćenje smo slavili prije nekoliko dana, svjestan je svega ovoga kad piše rimljanima: «Ako je Bogza nas, tko će protiv nas? Tko će nasrastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao?Mač? U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista, kaže apostol narodâ, da ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni koji drugi stvorneće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem» (Rim 8,33).

Čuvajmo, braćo i sestre, ove riječi u našim srcima i nemojmo ih zaboraviti. Nek nam pomogne u tome majčinski zagovor ponizne Djevice Marije koja je bila, već za vrijeme zemaljskog života, blažena jer je povjerovala sve što joj je bilo rečeno od Boga.