Papin nedjeljni podnevni nagovor

Brojni hodočasnici i prepun sunca Trg Sv. Petra, još uronjen u božićno ozračje kojim dominiraju jaslice i veličanstveno božićno drvo.Danas Crkva slavi blagdan Isusova krštenja kojim se završava Božićno vrijeme. Riječ je o događaju – pojasnio je Papa – koji Evanđelisti smatraju početkom Isusova mesijanskog služenja. «Isusovo poslanje, tako započeto, ispunit će se u uskrsnom otajstvu, u kojemu će On, smrću i uskrsnućem, oduzet grijeh svijeta».Ali također i poslanje kršćanina – dodao je Papa - započinje krštenjem»: «Stoga ponovno otkrivanje Krštenja, putem odgovarajuće kateheze za odrasle, važan je vidik nove evangelizacije».«Obnoviti na zreliji način svoj pristanak na vjeru – kazao je Ivan Pavao II. – uvjet je za istinsko i potpunije sudjelovanje na slavljenju Euharistije, koja je vrhunac crkvenog života».Papa je zazvao zagovor Djevice Marije kako bi «svi oni koji su Krštenjem nanovo rođeni iz vode i Duha Svetoga učinili od svoga života neprestani prinos Bogu u svakodnevnom vršenju zapovijedi ljubavi, živeći tako opće svećenstvo, vlastito svakom kršteniku.Ivan Pavao II. na koncu se prisjetio sve djece koja su krštena tijekom ove godine: «Sve ih grlim i blagosljivam». Zajedno s njima blagoslovio je također kumove i kume, te poglavito roditelje novih krštenika, potaknuvši sve da u njima odgajaju, riječju i primjerom, klicu božanskog života proizašlu iz sakramenta Krštenja.O značenju Isusova krštenja i u čemu se razlikuje od našegamonsinjor Gianfranco Ravasi je istaknuo kao je Isusovokrštenje prije svega predstavljanje njegova otajstva. On je jedinorođeni Sin. Naprotiv u kršćanskom krštenju čovjek grješnik je onaj koji ulazi u vodu, krštenizdenac, kako bi se rodio kao Sin Božji, kao posvojeni sin. Dakle,važno je uočiti dubinsko otajstvo objave Krista i podsjetiti na otajstvo vjernikakoji po kršćanskom krštenju ulazi u intimno i temeljno zajedništvo s Kristovim otajstvom. Krist se predstavlja Krstitelju u masi grješnika. Začuđuje nas činjenica što se lik Mesije gotovoprije nego što se uranja u vodu, uranja u naše čovještvo, u našu nestabilnu povijest,često obilježenu krvlju i zlom.

Kršćansko krštenje nema samo funkciju oslobođenja od istočnog grijeha. Također je i način koji vjernika čini sudionikom samoga Božjeg života. Stoga je krštenje uistinu baština, gotovo izvor čitavoga kršćaninova života. Voda, izvor spasenja za kršćane, pokazala je strašnu razarajuću snagu u nedavnom događaju u Aziji. Kako interpretirati ovu tragediju zahvaćajući u kršćansku baštinu? Voda unutar Same Biblije jenačelo potopa koji je viđen kao jedna vrsta Božjeg suda. Ustvari mi trebamo bolje razumjeti uloguvode u njezinom poimanju kao Božje opomeneupućene čovječanstvu. Otkriti da smo ograničeni i nemoćni, usprkos našem ponosu pobjednika nad materijom i sama ograničenost stvorenja govori nam da iznad postoji Stvoritelj. Bog ne prepušta stvorenja samima sebi i stoga iz ovoga događaja ne izlazena vidjelosamo negativne činjenice: ustvari vidimo da sesvi ljudi osjećaju više braća među sobom. Ovaj događaj nam je pomogao razumjeti dapripadamo jednoj jedinoj obitelji koja je obitelj sinova Božjih. Upravo ova velika eksplozija velikodušnosti, koja je ovih dana postala znakom vremena, pokazuje nam još jedanput da čovječanstvo vodi Bog, i da iu boli može otkriti veličinu ljubavi i transcendencije koja ga može povesti prema Bogu, kazao je monsinjor Ravasi.