Izvješće organizacije "Pomoć Crkvi u nevolji"

U prigodi jučerašnjega liturgijskogspomenasvetoga Stjepana prvomučenika važno je ne zaboraviti da progon kršćana, zbog njihove vjere, traje i dalje; ne odnosi se samo na prošla vremena, negojevrlo aktualan. Na to svake godine podsjeća Izvješće organizacije "Pomoć Crkvi u nevolji", koja prikuplja podatke o stanju vjerske slobode u raznim zemljama. Attilio Tamburrini, ravnatelj talijanskoga odjela "Pomoći Crkvi u nevolji", pojašnjavajući u razgovoru za Radio Vatikan u kojim su zemljama kršćani najviše progonjeni, istaknuo je Kinu i Sjevernu Koreju. Svi znamo da je u tim zemljama stanje krajnje dramatično, ne uspijevaju se dobiti ni informacije o stvarnome stanju – kazao je. Zatim, u Indiji se problemi povećavaju zbog hinduističkoga fundamentalizma koji se sve više razvija. Isto se događa i u Indoneziji, gdje se donedavno uživala određena sloboda bogoštovlja za sve religije, ali u ovom trenutku ima područja u kojoj prevladavaju muslimani, a kršćani su napadnuti čak i fizički. U Saudijskoj Arabiji stanje se nikako ne popravlja – naglasio je Tamburrini – Računa se da toj zemlji ima oko 800.000 kršćana, uglavnom radnici doseljeni u tu zemlju s Filipina, kojima se brani svaki oblik izražavanja vlastite vjere. U Africi pak, posebice u njezinom središnjem dijelu, u kojemu nema izravnoga progona, u tijeku su ratni sukobi zbog koji trpi i sama Crkva. Često su pogođeni misionari koji se opiru nasilju, i tako postaju izravni svjedoci potrebe za mirom. Spomenuvši različite oblike progonâ kršćanâ, Tamburrini je napomenuo kako postoji izričit progon u kojemu zakonodavstvo, kao, primjerice, u Saudijskoj Arabiji, službeno zabranjuje bilo koji nemuslimanski oblik religije. U tom smislu čak i šiiti imaju problema. U Vijetnamu, primjerice, prijam u sjemeništa podvrgnut je nadzoru Vladinoga povjerenstva koje odlučuje tko može, a tko ne, ući u sjemenište. To su, može se reći, "službeni" oblici progona. Osim njih postoji čitav niz uvjeta koji kršćanima onemogućuju miran život, te se oni stoga osjećaju primorani napustiti te krajeve. Kršćani napuštaju i Irak jer se osjećaju napadnuti terorizmom. Ljudi se boje, pa tko god ima rodbinu u inozemstvu, nastoji napustiti zemlju – kazao je na koncu ravnatelj talijanskoga odjela "Pomoći Crkvi u nevolji".