Treća propovijed R. Cantalamesse u Došašću

Godina Euharistije nam pomaže shvatiti najdublji vidik Božića – kazao je o. Raniero Cantalamessa, propovjednik Papinskoga doma, u trećoj i posljednjoj propovijedi u Došašću, održanoj u nazočnosti Svetoga Oca i članova Rimske kurije, kojom se prigodom osvrnuo i na 25. obljetnicu svoje službe vatikanskoga propovjednika. Božić nije neki "romantični blagdan" darova i lijepih osjećaja, već slavlje koje u sebi već sadrži znak Isusove otkupiteljske smrti. Kako bi objasnio usku povezanost Betlehema i Kalvarije, odnosno početka i kraja Isusovoga zemaljskog života, o. Cantalamessa je podsjetio na rusku ikonu 'Djevice nježnosti', na kojoj Bogorodica Dijete Isusa drži u zaštitničkome zagrljaju, sa zabrinutim pogledom prožetim tugom, koji naslućuje muku i Križ. Ta povezanost između Isusovoga rođenja i smrti – nastavio je nadalje o. Cantalamessa citirajući Papu – pronalazi se u Euharistiji. Napomenuvši potom da to dobro opisuje himan 'Klanjam ti se smjerno', u kitici koja govori o razbojniku pokajniku s Golgote, propovjednik Papinskoga doma je pojasnio kako postoji snažna analogija između dobroga razbojnika i onoga tko s vjerom pristupa Euharistiji. Dobri razbojnik na križu vidi čovjeka, osuđenoga na smrt, povjeruje da je on Bog, priznavajući mu moć da ga se prisjeti u svome Kraljevstvu. Kršćanin je, kako kaže himan, pozvan učiniti čin vjere, možda čak i teži, jer na križu se skriva božanstvo, a tu se skriva i čovještvo – istaknuo je o. Cantalamessa te dodao kako je iz toga čina vjere shvatljivo da kršćaninu nije dovoljno samo vjerovanje u tajnosti srca, nego treba javno ispovijedati vlastitu vjeru. Ali, istina je i to da nije dovoljno samo ispovijedati, nego valja i vjerovati. Ipak, - primijetio je na koncu o. Cantalamessa – valja razlikovati nedostatak vjere i tamu vjere. Trpio ju je i Ivan Krstitelj kada je iz zatvora poslao svoje ljude Isusu i pitao: Jesi li ti onaj koji treba doći? Ili, dvije tisuće godina poslije, nezaboravni biskup iz Molfette; velike su to duše koje su živjele samo od vjere i koje su, u određenome razdoblju života, često upravo na njegovome svršetku, pale u najcrnji mrak, mučene sumnjom da su sve pogriješile i živjele u zabludi. U tim slučajevima vjera postoji, jača je nego ikada, ali skrivena u najdaljem kutku duše, koji samo Bog može pročitati. Ponekad je dovoljna jedna jednostavna riječ iz Svetoga pisma kako bi se ponovno zapalila ta vjera i obnovila sigurnost – zaključio je propovjednik Papinskoga doma.