Poruka Ivana Pavla II. za Svjetski dan selilaca

Neka kršćani poslušaju "bolni krik" doseljenika i izbjeglica, koji imaju pravo biti prihvaćeni i poštivani u ime solidarnosti, a ne općenito prilagođeni, ili još gore, diskriminirani. Doseljenici pak, sa svoje strane, neka se integriraju u novoj zemlji, učeći njezin jezik i poštivajući njezine zakone. To su samo neke od preporukâ sadržane u poruci pape Ivana Pavla II. za Svjetski dan selilaca i izbjeglica 2005. godine, koji će se na temu "Međukulturna integracija" obilježiti 16. siječnja, odnosno, kao i obično, na drugu nedjelju nakon Sveta Tri kralja. Dokument su danas, u Tiskovnome uredu Svete Stolice, novinarima predstavili kardinal Stephen Fumio Hamao, predsjednik Papinskoga vijeća za dušobrižništvo selilaca i putnika, nadbiskup Agostino Marchetto, tajnik vijeća, te o. Michael Blume, dotajnik istoga vijeća. Nužna je otvorenost koja nadilazi jednostavnu snošljivost, i postiže naklonost; te poštivanje socijalno-kulturnih razlika koje promiče uzajamno obogaćivanje kulturâ. Razmišljajući o najboljoj vrsti integracije koja se može ponuditi doseljenicima ili izbjeglicama, a kojih je u ovome trenutku 175 milijuna, Sveti Otac polazi od sukoba identiteta do kojega često dolazi u susretu različitih osoba, ali napominje kako i u tim slučajevima ne nedostaju pozitivni elementi. Doseljenik koji ulazi u novu okolinu, često postaje svjesniji samoga sebe, i to upravo u trenutku u kojemu jače osjeća nedostatak dragih osoba i vrednota koje su mu do tada bile uporište – napomenuo je Papa te odbacio "asimilacijske modele" integracije, koji teže stvaranju vlastitih preslika, kao i modele koji doseljenike stavljaju na rub društva, te odbijajući prihvatiti drugačijega od sebe mogu postati ekstremni oblici poput apartheida. Sveti Otac stoga preporuča put "istinske integracije". Ako je zemlja koja prihvaća doseljenika spremna za dijalog i solidarnost, kontakt s drugim dovodi prije svega do otkrivanja njegovih 'skrovitosti', te do otvaranja prema njemu kako bi se prihvatili vrijedni vidici i tako doprinijelo većem poznavanju svakoga. Takva integracija, koja teži oblikovanju društva i kulture, proces je za koji se treba pripraviti – napomenuo je na predstavljanju poruke kardinal Hamao ističući kako je međukulturni odgoj iznad svega odgoj na prihvaćanje razlika. Napomenuvši nadalje u poruci kako je danas, u kontekstu mondijaliziranoga doseljeništva, nužno priznati opravdano postojanje više kulturâ u jednoj zemlji, Sveti je Otac jasno istaknuo dužnosti doseljenika kojije obvezan izvršiti ono što je nužno za uključivanje u društvo, kao što je učenje jezika i prilagođavanje zakonima i potrebama posla, kako bi se izbjeglo pretjerano razlikovanje. Papa poruku završava pozivom kršćanima, koji znaju prepoznati u različitim kulturama dragocjene kulturne i ljudske sastavnice na kojima valja temeljiti čvrsto i uzajamno razumijevanje. Kršćani trebaju prije svega poslušati krik za pomoć koji upućuju brojni selioci i izbjeglice, ali trebaju također, aktivnim zalaganjem, promicati vidike nade koji će prethoditi otvorenijem i solidarnijem društvu – stoji u poruci Svetoga Oca.Od više od 170 milijuna doseljenika u svijetu, Europa ih je primila 56 milijuna. Tu je zatim Azija s 50 milijuna, Sjeverna Amerika s 41 milijunom, Afrika sa 16, te Latinska Amerika i Oceanija svaka po 6 milijuna. Osvrnuvši se na pitanje kako ta velika nazočnost doseljenika utječe na pojavu ksenofobije, nadbiskup Agostino Marchetto, tajnik Papinskoga vijeća za dušobrižništvo selilaca i putnika, potvrdio je kako se sve većom nazočnošću migranata u nekim zemljama povećava ta pojava, ali se istovremeno množi i djelovanje u njihovome ljudskom i kršćanskom prihvatu. Nadbiskup je nadalje napomenuo kako pitanje terorizma, odnosno sigurnosti, vrlo negativno utječe na dobar prihvat migranata, i to u brojnim zemljama. Kada kažem migranti, ponajviše mislim na one koji se sele iz ekonomskih razloga, i one koji su primorani na to, odnosno izbjeglice. Nažalost, i u zakonima, a i u praksi također, u odnosu prema njima sve se više teži smanjenju razine prihvata, kao i prilagođavanja međunarodnome zakonodavstvu – zaključio je nadbiskup Marchetto.