Po cijelome svijetu inicijative za godinu Euharistije

U čitavome svijetu se poduzimaju inicijative za godinu Euharistije koju je papa Ivan Pavao II. otvorio 17. listopada ove godine. U mnogim se crkvama obavlja stalno euharistijsko klanjanje a također ima toliko novih nacrta solidarnosti i darivanja kao znak autentičnosti euharistijskog slavljenja, upravo kao što je tražio Ivan Pavao II. u apostolskom pismu «Mane nobiscum Domine». U spomenutom dokumentu Papa potiče da se Euharistija slavi dostojno i poziva da se posebice ponovno otkrije nedjelja kao dan Gospodnji i dan Crkve. Držim da je Godina euharistije dobra prigoda da postanemo svjesniji onoga što slavimo, rekao je za naš radio otac Ildebrando Scicolone, benediktinac i profesor liturgije na Papinskom institutu Sv. Anselma u Rimu. Svaki put kada slavimo Euharistiju slavimo Uskrs, to jest mi susrećemo uskrsloga Gospodina i jedemo s njim. Ali postoji i drugi vidik proslave a to je gozbeni. Svi, iako brojni, postajemo jedno Tijelo jer jedemo od jednoga Kruha. Bez ovoga susreta s Gospodinom i zajednicom nema Crkve, naime Crkva bi se svela na neko djelotvorno društvo, a u stvari je Tijelo Kristovo, dodao je profesor. Kako ne bismo krivo shvatili značenje Euharistije, kršćanski narod treba biti svjestan da je riječ o zajedničkom slavljenju a ne privatnom činu. Misa nije ustanovljena kako bi se postigla neka milost, za postizanje neke želje i nečega sličnoga. Može se postići i milost ali Misa nije zato ustanovljena. Svatko sv. Misu vidi kao svoju privatnu pobožnost, nije riječ o vlastitoj pobožnosti nego je glavni čin kršćanske zajednice. Treba izbjeći, primjerice da na misi svatko sudjeluje na individualistički način. Netko sjedi, netko stoji, jedan stane ne jedna kraj crkve drugi daleko od oltara kako ne bi bio smetan. Ukratko ne postoji osjećaj zajedništva. Kada je riječ o djeci na misi - nastavio je benediktinac, profesor liturgije – i djecu malo pomalo treba uvoditi u slavlje, u zajednici. Kada jedna obitelj ide redovito na misu, zajedno sa djecom, djeca rastu znajući da je to zajednički čin njihove obitelji, zajednice. Ako, naprotiv, jedno ide na jednu misu, drugo ona drugu, ne stvara se ozračje zajedništva. Tijekom svake mise, istaknuo je u zaključku profesor Scicolone, treba da se dogodi čudo ne samo pretvorbe kruha i vina u Tijelo i Krv Kristovu, nego i naša pretvorba u Krista. Pričešćujući se mi postajemo Tijelo Kristovo. Ako nam slavljenje Euharistije ne pomaže da se svaki dan preoblikujemo više u Krista, onda slavljenje ne postiže svoj cilj.