Svećenici studenti Papinskoga hrvatskoga zavoda Sv. Jeronima na rimskom groblju Campo Verano

Svećenici studenti Papinskoga hrvatskoga zavoda Sv. Jeronima na blagdan Svih svetih 1. studenoga posjetili su zajedno s rektorom Zavoda mons. Jurom Bogdanom, rimsko gradsko groblje Campo Verano, gdje se od 1859. nalazi zavodska grobnica te se već tradicionalno održavaju komemoracije za pokojnike čija su tijela pokopana u toj grobnici i crkvi Sv. Jeronima, ili za osobe koje su bile vezane uz hrvatsku zajednicu u Rimu. U prigodnoj molitvi za pokojne svećenike, redovnike i redovnice, svećenik Zadarske nadbiskupije Dario Tičić govorio je o životnom putu redovnika Bonifacija Pavletića, koji je rođen prije 140 godina. Bonifacije je rođen 25. lipnja 1864. uIlovi kraj Kutine, a bio je član redovničke zajednice Kongregacije bolničke braće Bezgrešnog začeća, (u Italiji poznati kao Concezionisti). Umro je u 33. godini života u Rimu na glasu svetosti. Fra Bonifacije, koji je na krštenju dobio ime Ivan, kao izučeni postolar s 23 godine ušao je u družbu bolničke braće u Rimu, Concettina, u lipnju 1886. godine. Vlč. Tičić istaknuo je kako je u bolnici Sv. Duha u Rimu pomagao nevoljne bolesnike, tješeći ih i ohrabrujući u prihvaćanju Božje volje. "Svojim ponašanjem budio je divljenje kod ostale braće. Bio je iskrena duša, otvorena Bogu i ljudima. Posebno je cijenio Euharistiju, a premda nije bio svećenik, svećenici su ga rado imali u svojem društvu. Od svih svojih redovničkih vrlina najviše je cijenio poslušnost", kazao je vlč. Tičić. Poglavari su ga imenovali zamjenikom učitelja novaka, što mu je omogućilo da na njih pozitivno utječe. Nadahnuće je dobivao zahvaljujući njegovoj velikoj pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, po uzoru na utemeljitelja reda Luigia Montija. "Nastojao je kroz redovnički život izgraditi svoju dušu, ojačati je u kreposti, te biti iz dana u dan što sličniji Isusu. Pogođen tada neizlječivom tuberkulozom život mu se brzo približavao kraju. Umro je 4. studenoga 1897. u 33. godini života i 10 godini redovništva. Bio je sav u službi Bogu i braći ljudima, i to onima najpotrebnijima - bolesnima i umirućima. Nakon njegove smrti mnogi su iznijeli vlastita svjedočanstva koja govore o njegovu svetu životu", istaknuo je na kraju vlč. Tičić. Na talijanskom jeziku postoje dvije knjige o njegovu životu, a nedavno je izišao i životopis na hrvatskom jeziku. Nakon molitve kod zavodske grobnice te nad grobnicom redovničke zajednice bolničke braće Bezgrešnog začeća, studenti te velik broj sestara Družbi milosrdnica i kćeri milosrđa, predvođene vrhovnom poglavaricom sestara milosrdnica s. Blagom Bunčuga, pomolili su se i na grobnicama tih redovničkih zajednica za sve redovnice preminule u Rimu. Tu je neko vrijeme bila pokopana i službenica Božja Marija od Propetoga Petković, koju je Papa u prigodi trećeg pohoda Hrvatskoj proglasio blaženom.